Arhiv tekstova

Blaž Modrošić 1. SIJEČNJA 1875.

Iz mrtvila crna vjekova
Pregni knjizi, pregni samosvijesti,
I s duha ti krila od olova
Devetnajsti vijek bude stresti:
Ponijet ćeš se u prostore svete
Od prvakah našijeh započete.

Otkopnit će s uma ledne sante,
Otkravit će sunce smrzle pute,
I ti brzat krokom Atalante
Umne staze cvijećem posute
U hram bijeli, a nuz slavske vile,
Što nedavno Greč su ovijenčile.

Digni mi se dakle rode cio
Bunjevačko-šokačkog porijekla:
Jezik majčin nad sve obljubio
Dok u žilah krv ti bude tekla;
Te slobodu i narodnost dragu
Viteški mi brani na svom pragu.

A kad tako budeš svoj na svojem,
Uz inače tom na svijetu cijelom
Rod slavenski ponajjači brojem
Bit ćeš umom i prosvjete vrelom
Neophrvan Dunaj u svom toku
Vodneći nam svu zemlju daleku.

Naprijed rode, stijegom sloge nadu
Hrabro kreći na slavenskoj šajci
Prama bijelom, sjajnom, Vilingradu
Veseloj si danas Slavi majci,
Željkujućoj od ljubavi sveto
Svojoj djeci sretno Novo Ljeto!


BlaŽ Modrošić (1839.-1900.) rodio se u Lonji na Savi. Poslije završene gimnazije i bogoslovije bio je svećenik po Ugarskoj i Slavoniji. Još iz mlađih dana ostavio je tri zbirke lirskih i epskih pjesama, pjesničkih pripovijesti i balada. Pokretanjem tjednika »Bunjevačke i šokačke novine« on prilazi Antunovićevom pokretu i svojim književnim radom i suradnjom u »Novinama« i »Vili« ima golemih zas-luga za razvitak preporodne književnosti.