Arhiv tekstova
Glazbeni pjesnik prirode
A sada nešto o Preprekovim solo-popijevkama. Preprek nikada nije skladanje solo-popijevaka smatrao najvažnijim dijelom svoga glazbenog stvaranja. Ali skladajući ih, one su također bile odrazom dubokog doživljavanja, možda i značajnijeg od nekih drugih njegovih skladbi, jer su bile u svezi s određenim pjesničkim tekstom, koji nije samo uslovljavao izvjesni ugođaj određen glazbom naroda kojem je pjesnik pripadao, nego i osjećajima i mislima koje je tekst nosio u svojoj biti.
KARAKTERISTIKE PREPREKOVIH SOLO-POPIJEVKI: Evo što je o Preprekovim solo-popijevkama napisao novosadski muzikolog dr. Hranislav Đurić: »U svojim solo-popijevkama, koje su nastale kao posljedica dubokih doživljavanja raznovrsnih pjesničkih tekstova, Preprek traži olakšanje i utjehu i u njima vidi mogućnost da se otisne u svijet svojih snova i osjećanja, u prostranstva koja ublažavaju njegova osjećanja osamljenosti, uzaludnosti, prolaznosti i osobne tragičnosti. Ustvari, njegove su solo-popijevke jedna vrsta katarze, ili oaza, često samo fatamorgana, ali dovoljno snažna, da se u njenom hladu liječi od civilizacije, tehnike i dehumaniziranog vremena koje raščerečuje ljudske odnose, da u njenoj bogatoj flori odmori oči od betona, stakla, metala i buke saobraćajnih sredstava, da u njenoj opojnoj životodavnoj vodi nađe zaborav. Njegove divne i uzbudljive solo-popijevke, svima osamljenima namijenjene, zvuče gotovo kao intimne ispovijesti onima koji ne mogu preboljeti svoj san i priviknuti se na ovozemaljske jade«.
ROMANTIČNA OSJEĆAJNOST: Pošto mi prostor ne dozvoljava opisivanje ostalih Preprekovih skladbi reći ću o njegovom skladalaštvu jednu rečenicu. Izgrađujući svoj način izražavanja na temeljima postromantizma i impresionizma, dajući prednost harmoniji kao glavnom nositelju glazbenog izraza, napuštajući katkad, prilikom oblikovanja glazbenih fraza, podjelu na taktove i klasični periodicitet, prepuštajući se osjećanju unutarnjeg ritma, Preprek je stvorio niz zanimljivih djela u kojima dolazi do izražaja romantična osjećajnost, dinamičnost i dramatičnost.
Zagrebački profesor glazbe i orguljaš Mato Lešćan napisao mi je o Preprekovom stvaranju sljedeće: »Možete biti sretni što živite u blizini tako velikog čovjeka kakav je gospodin Preprek. U svojim skladbama, osobito orguljskim, zatim u solo-popijevkama, misama i motetima, gospodin Preprek je došao do izvornih i originalnih rješenja. Smatram ga bogodanim skladateljem koji je stvorio izvanredan opus… Vi, koji ga bolje poznajete, znate da je to istina i da je on kod nas nepoznata veličina«.
CRKVENOGLAZBENI OPUS: Preprek je i istaknuti crkveni skladatelj čiji je crkveno-glazbeni opus također golem. Promatrane cjelovito, njegove crkvene skladbe, osim što su glazbeno vrijedne, odišu i kršćanskim duhom. Navedene vrijednosti posljedica su zahtjeva općenitosti i objektivnosti crkvene glazbe. Podredivši skladanje tim zahtjevima, proizišlim iz najsavršenijeg crkvenog pjevanja, gregorijanskog korala, Preprek je stvorio veoma uspjela, uzvišena i potresna crkvenoglazbena djela. Bez obzira na manju ili veću modernost Preprekovih crkvenih skladbi, one potpuno odgovaraju svetosti mjesta, jer je Preprek nepogrešivo osjećao do koje mjere mogu biti moderne, a da ostanu crkvene. To je mogao postići samo najdarovitiji skladatelj, Stanislav Preprek, jedan od najstarijih i najvatrenijih naših cecilijanaca, vrsni poznavatelj i ljubitelj Liturgije. S Liturgijom je živio do kraja svog života smatrajući je nepresušnim vrelom umjetničke inspiracije.
Najvrednije Preprekove crkvene skladbe su mise, himni, moteti, kantata »Uskrsnuće« za sola, zbor i orgulje, himan »Inviolata« za troglasni ženski zbor i orgulje, »Ave Maria« i »O salutaris hostia« za glas i orgulje.
SPOSOBNOST IMPROVIZIRANJA: Preprek je bio i nedostižan improvizator na orguljama i glasoviru. Njegova čudotvorna improvizatorska sposobnost bila je možda najgenijalnija strana njegove glazbene darovitosti. Rijedak sam sretnik koji je Preprekovo improviziranje slušao. Ono je-motivsko-tematski bilo tako sjajno provedeno i oblikotvorno zaokruženo, da nikada nisam čuo nešto slično. Na sreću, Preprek je poneke svoje improvizacije snimio na magnetofonsku vrpcu i tako ostavio dokaz svoga improvizatorskog umijeća. Evo nekoliko naziva njegovih improvizacija na glasoviru: Čempresi i vodoskoci, Nocturno u As-duru, Zlatna ptica, Nutarnje more, Silja, Albinin vrt, Vedra minijatura, I vječno pjevaju šume, Sonatni stavak, Meditacija o Beethovenu.
Na svu sreću, Preprek je za života, u vlastitoj nakladi, objavio priličan broj svojih svjetovnih skladbi pa su se one otada počele više izvoditi. Dio njegovih skladbi objavilo je i Udruženje kompozitora Srbije, a zatim i Vojvodine. Gradska biblioteka u Novom Sadu objavila mu je nedavno, u najelegantnijem izdanju, Dvije poeme za violončelo i klavir. Crkvene skladbe i spise redovito mu je objavljivao zagrebački časopis »Sv. Cecilija«. Dr. Jerko Matoš, nekadašnji ravnatelj župe sv. Jurja mč. i širokogrudi mecena istinskim umjetnicima, objavio je sljedeće Preprekove skladbe: Četiri mise (1980. god.), 11 preludija na koralne teme i Improvisata (1982. god.), Crkveni himni (1984. god.), Četrnaest jednoglasnih misa (1985. god.), Suita za orgulje (1985. god.). Sve su to doprinosi koji utječu na promicanje ovog našeg zapostavljenog skladatelja.
KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO I PREVODILAŠTVO: Osim glazbenim Preprek se bavio i književnim stvaranjem i prevođenjem. S njemačkog jezika nadahnuto je preveo sumersko-babilonski ep »Gilgameš«, najstarije književno djelo na svijetu. Prijevod je objavila sarajevska izdavačka kuća »Veselin Masleša« 1961. godine. Prošle godine Gradska biblioteka u Novom Sadu objavila je njegovu sabranu poeziju s predgovorom dr. Draška Ređepa.
Preprek se u svojoj mladosti bavio i crtanjem. Sačuvao je 40 crteža rađenih grafitnom olovkom, tušem, perom i četkom. Oni su izvrsni primjeri njegove likovne darovitosti.
U nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji Preprek je 1940. godine postao članom Udruženja jugoslavenskih muzičkih autora (UJMA). U Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji postao je 1958. godine članom Udruženja kompozitora Srbije, a kasnije Vojvodine. Nalazi se u svim Jugoslavenskim enciklopedijama i leksikonima. Godine 1977. uvršten je i u međunarodni leksikon pod nazivom nWho’s who in music« (Tko je tko u glazbi) koji se izdaje u Kembridžu u Engleskoj. Nalazi se i u 22. knjizi Enciklopedije Novog Sada tiskanoj 2003. godine.
PREPREKOVA ZAOSTAVŠTINA U ZAGREBU: Ovozemaljski život napustio je Preprek 13. veljače 1982. godine i počiva u grobu svojih roditelja na Novomajurskom groblju u Petrovaradinu. Njegovu svjetovnu umjetničku ostavštinu predao sam, prema njegovoj oporuci, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a crkvenoglazbenu ostavštinu Institutu za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« također u Zagrebu.
Završit ću izlaganje o Prepreku i njegovoj glazbi tekstom beogradskog muzikologa prof. Dušana Plavše, pročitanom na proslavi 80. godišnjice života Stanislava Prepreka koja je održana u svečanoj dvorani Akademije umetnosti na petrovaradinskoj tvrđavi, dakle, prije 25 godina. Vjerujem da mi prof. Plavša neće zamjeriti što sam tekst skratio i ijekavizirao.
»Glazbeni pjesnik proljeća i radosti, osamljenosti, mraka noći i misterije smrti, petrovaradinski skladatelj Stanislav Preprek osoba je naše glazbene kulture, koju iznimno poštuju i cijene oni koji je poznaju, i koji su, na žalost, malobrojni, a na koju zaboravljaju oni, koji je malo poznaju, a koji su, na žalost, brojniji. U slučaju skladatelja simfonijske, komorne, crkvene, vokalne, orguljaške i glasovirske glazbe, Stanislava Prepreka, potvrdile su se, po tko zna koji put, Njegoševe riječi: ‘Iz grmena velikoga lafu izić trudno nije, u velikim narodima geniju se gnjezdo vije’. Preprek je sunarodnjak srazmjerno malog naroda, a uz to i građanin jedne do skora posve male, provincijalne sredine, koja tek odnedavno brižljivije njeguje svoj odnos prema prošlim i suvremenim kulturnim vrijednostima. Umjetniku posve izuzetnog formata ova sredina nije uspjela ili umjela više i bolje pomoći u promicanju njegovih djela, te tako ime ovog vrsnog glazbenog stvaraoca jedva da je i poznato većini stanovnika Vojvodine.
STVARALAŠTVO NASUPROT TEŠKIM PRILIKAMA: Za Stanislavom Preprekom je danas, poslije 66 godina intenzivnog stvaralačkog, prevodilačkog i izvođačkog rada, impozantan životni opus. Vjerojatno zbog prilika pod kojima je živio, a koje nisu prošle bez iznimno okrutnih sudbinskih udaraca, koji su za ovog vitalnog umjetnika predstavljali izazov beethovenske volje za životom i dokazivanjem svoga umjetničkog identiteta, Preprekov simfonijski opus ostao je skroman, sveden na jednu simfoniju sa završnim zborom. Vjerojatno se i izostajanje zanimanja za glazbenu scenu, kod ovog stvaraoca radoznalog duha, može tumačiti istim razlozima, u kojima možda možemo naći i centralni motiv njegove koncentracije na lirske žanrove u glazbi, posebno glasovirskoj, vokalnoj i komornoj. U okviru glazbene lirike – da naša muzikologija bolje poznaje opus Stanislava Prepreka i da je pažnja naših izvođača bolje usmjerena na njegova djela – ovaj bi se skladatelj mogao uvrstiti među najistaknutije svjetske vokalne i instrumentalne liričare.
Stanislav Preprek izražava bogatu ljestvicu ljudskih osjećaja. On je glazbeni pjesnik prirode, ozaren njenim vedrinama i svijetlim bojama i uzbuđen njenom prolaznošću, utkanošću smrti u niti života, zamišljen nad njenim nedokučivim tajnama. Voljom sudbine vječni mrak je postupno, u godinama pune stvaralačke moći i sazrijevanja, padao na njegove oči, osamljenost je htjela u svoj zagrljaj uhvatiti ovog prognanika iz svijeta svjetlosti, ali on je našao pribježište u svojoj umjetnosti s kojom se opet našao među ljudima i u središtu života.
Stanislav Preprek je pored niza strašnih životnih udaraca i nesreća (najveće su osobna sljepoća i nestanak sina u ratu, op. prir.) imao i nekoliko velikih sreća. Nisu ga nikad napuštali prijatelji i nije ga nikad, osim možda, kao i svakog stvaraoca u prijelaznim etapama svoga razvoja, napuštala volja da stvara i to da stvara za ljude.
Iskazujemo svoju duboku zahvalnost i poštivanje jednom iznimno poštenom i darovitom umjetniku, koji je svemu, što u životu jednog društva u usponu ima vrijednosti, služio u okvirima svojih mogućnosti i moći i koji se, zajedno s nama, može s ponosom osvrnuti na svoje veliko i plodno životno djelo. Želim u ime svih, koji su desetljećima s uspjehom izvodili skladateljeva djela, i u svoje osobno ime, doajenu vojvođanskih skladatelja, majstoru Stanislavu Prepreku, još mnogo godina uspješnog i plodnog rada i dobrog zdravlja. Mladost i vid mu, na žalost, nitko više ne može vratiti, ali ni njegovu mudrost i vidovitost oduzeti, a njegova velika umjetnost, koja već danas živi među nama, postat će zasigurno i glazbom budućnosti.
Sve Preprekove skladbe, od 1957. godine nadalje, zabilježio je, prema Preprekovom diktatu, pisac ovoga članka. g
