Arhiv tekstova

Crkva i dužijanca

Ovaj lip salašarski adet, zdravo velike kulturne vridnosti, dobro je uočio i ocinio ondašnji kerski plebanoš Blaško Rajić, a kako bi ga ulipčo i sačuvo, podvo ga pod krilo crkve. Sve je obiteljske, salašarske dužijance sjedno (ujedinio), da prvi put svečano u crkvi 6. kolovoza 1911. godine zajedno izmole zafalu Bogu na svršenom risu i rodu žita. Med prinosnim darovima na oltaru od onda su bili vlatovi žita, vrimenom je to somun kruva.
    Zna se da su onda 30 momaka na konjima dopratili lipo ispleten vinac od žita, kog su enge s plebanošom (plovanom, župnikom) unele u crkvu. Darove od vlaća, i druge, na oltar su doneli bandaš i bandašica i više pari momaka i divojaka. Izgledom odabrani za tu priliku, lipo udešeni u narodnoj nošnji, taj događaj su još više ulipčali. Onda je kerska crkva (crkva sv. Roka) bila pritisna da u nju stane sav narod na svečanu svetu misu, koju je reko (prikazo) Blaško Rajić. Dužijancu je priredio s Katoličkim divojačkim društvom, s pridsidnicom Justikom Skenderović – Lčšinom. Prvi je bandaš bio Ive Prćić, a bandašica Marija Prćić (nisu bili rod.) Od tog vrimena su sve obiteljske dužijance sjednane u jednu svečanu dužijancu.
    Uveče su napravili veliku zabavu u ondašnjem hotelu »Pešta«, u kojem se desio, kako su onda ocinili nemio događaj. »U bilo ruvo obučene i očešljane divojke su iz kola udaljile divojke koje nisu bile tako obučene.« To je opisano u listu Neven od 15. kolovoza 1911. godine. (Kadgod su se liti divojke oblačile u bilo ruvo, bile su očešljane /«vodena ondulacija«/ i išle gologlave. Nije svim divojkama doticalo da se za tu priliku ponove bilim ruvom.)
IME DUŽIJANCA: U subatičkoj okolici dužijancu spominju i drugačije: Pajo Kujundžić DOŽEJANCA; Blaško Rajić DOŽETEONICA; Ive Prćić DOŽEJANICA. Većina pisaca ovaj narodni običaj zove DUŽIJANCA, a tako je zovu i Bunjevci oko Subatice. Ante Sekulić ukazuje da je Blaško Rajić ovaj običaj zvao DOŽENJANCA. Somborci ovaj običaj i danas zovu DUŽIONICA. U Hercegovini, Dalmatinskoj Zagori, Liki i drugim mistima kraj žetve i svetkovinu nazivaju: DOŽINJANCIJA – DOŽIJANCIJA – DOŽENJANCIJA i DOŽENCIJA.
DUŽIJANCA 2005.: Otkad Dužijancu slave zajedno u ckrvi, priređivači su je rastavili na više priredbi, od blagoslova žita na Markov, do Bunarićkog proštenja. Najsvečaniji dio smotre »Dužijanca« ove godine će bit u nedilju 14. kolovoza, dan prid Veliku Gospojinu.
    Po adetu svečanost će počet u kerskoj crkvi otkaleg će svečano ispratit bandaša i bandašicu do Velike crkve (katedrala sv. Terezije Avilske). Tu će na svečanoj misi obavit blagoslov kruva, kojeg će bandaš i bandašica posli darivat domaćinu varoši, purgermajstoru (gradonačelniku). Ta će svečanost bit ulipčana paradnom povorkom risara i čeljadi u narodnim nošnjama, koje će pridvodit Bunjevci s njevim gostima iz drugi naroda i krajova. Taki je svečan kraj dužijance, koju prati više desetina hiljada gledača.
    Dužijanca je dika Bunjevaca Hrvata koju smo talovali od naši stari.
ŽETVA – PLODOVI ZEMLJE: I u komšinskim žitnicama slave kraj žetve, u nikim krajovima sridnje Evrope, na priliku u Bavarskoj imadu proslavu plodova zemlje, di pokazivadu rodove njiva, takoreć sve šta rodi na njoj: od žita do bundeve. Svudan je to radost osobito ako je rodna godina onda slave bogatstvo roda, biće puni kojekaki ambari, tavani, magaze, a danas i silosi. Rod će i gazdama donet malo više novaca, a nikima će od tog nabreknit buđelari. Rodu zemlje se triba radovat, triba zafalit čoviku jel je dao tušta rada i novaca, al se najpreg triba zafalit onom ko je rod najizdašnije pomogo, katkad i odmogo. Virnici ga spominju ko: Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, a oni koji Boga ne poznadu el ne priznadu kažu da je to dar Prirode. Svedno ko to kako zove, al na rodu najpreg Njemu triba zafalait.
    Nagledo sam se uživo i na TV kojekaki žetveni priredbi, vidio sam i događaje koji nemadu nikake veze sa žitom, al u većini su u sridini proslave najpreg viđeni ljudi, okićeni pratnjom nikoliko skromni parasnika i u prikrajku s rodom litine. Posli tog malo igranja (plesa) i onda obilje ila.
    I tako mož proslavit žetvu, plodove zemlje, al sve nji nadmašuje dužijanca.        
g