Arhiv tekstova
Nogometne huncutarije
n Glumac Josip Bajić Bajus je bio veliki šaljivčina i vođa navijača Spartaka dok je ovaj igrao u prvoj jugoslavenskoj ligi.
Jednom dođe Crvena zvezda s najvećom »zvijezdom« Šekularcem, popularno zvanim Šeki, s brojem l0, kao i uvijek broj najboljeg igračkog dresa, što je u Spartaku nosio na leđima najbolji igrač dakako Bajmačanin Dušan Maravić zvani Duda!
Huncut Bajus izmislio »štos« da kad god Šekularac ima loptu svi navijači Spartaka viču iz sveg glasa »Dudo, Dudo, Dudo« i obratno kad Duda ima loptu da se deru iz »iz petnih žila« »Šeki, Šeki, Šeki »!
To se nije dopalo navijačima Zvezde koji su u velikom broju vlakom došli u Suboticu i između dva tabora izbije na tribinama neviđena tuča, tada nisu bili protivnici u »kavezima« kao danas što je na svim velikim utakmicama. Nakon posljednjeg zvižduka suca koji je označio Spartakovu pobjedu jedinim golom pravog Dude Dušana Maravića tuča se prenijela na zelenu arenu i »gladijatori« su se tukli do sumraka, a potom ulicama grada sve do Kerske crkve!
Tog ljeta za danas sitan novac Duda prijeđe u Crvenu zvezdu i postane jedan od najboljih u povijesti kluba s brojem 9, završi i Ekonomski fakultet kao rijetko tko od nogometaša i postade funkcionarom UEFA i Mr. Dusan Maravich a ne »Duda«, koji je eto bez svoje volje bio negda i »Šeki, Šeki, Šeki …«
n Svakog božjeg ponedjeljka, komandir vatrogasne čete i trener Bačke 1901 Čiča Kujundžić je dolazio kod gospodina glavnog gradskog arhivara Martina Horvackog Palivukova, tajnika istog nogometnog kluba, na polukat Varoške kuće da »prokontrolira« protupožarnu zaštitu u arhivi i uopće u Varoškoj kući,
Naravski, sastavljali su tim za nedjeljni meč i diskutirali samo o nogometu!
Ravnatelj gospodin Horvacki je tada pozivao i pomoćnog arhivara nogometnog suca Gigu Šefčića da čuju i njegovo mišljenje.
Na zvono je pozvan i poslužitelj da donese adekvatno »protupožarno sredstvo« tj. iz pateke na ćoši kesu sode bikarbone i litrenjak vode, da komandir vatrogasne čete »ugasi vatru« od sinoćnjeg junećeg paprikaša i desetak »prisičenih« jačih špricera.
Tako bi »protupožarna kontrola« arhiva za ponediljak bila svršena, a život je išao dalje u nove pobjede nad mjesnim rivalima Sandom i Žakom!
Tu je dolazio jednom misečno i Doktor Babijan, predsjednik kluba, kao da plati »porciju« na prvom katu, a ondak na polukat u arhivu da čuje »misečno izvješće » o stanju kase kluba, što je njemu bilo najvažnije! A vajdar borme i jeste, uvik, jel dvadesetak godina poslije i veliki Puskás reko na svjetskom prvenstvu šefu državne policije i vođi tima »Uram, kis pénz, kis foci – nagy pénz nagy foci« (Gospodine, mali novac, mali nogomet – velik novac, velik nogomet) i očo u kraljevski Madrid zauvik!
n Posli jedno tridesetak godinica Doktor Babijan Malagurski, odvjetnik i predsjednik Bačke riješi da »odriši kesu« i opravi iza tribina tenisko igralište po propisima »lown«, a po zimi ako zaledi kad se dobro poliva dica su smila tamo i klizat s redovnim klizaljkama, ko je imo!
Tenis su igrala gospoda Faboš Horvacki Palivukov, vlasnik pogrebnog poduzeća i dr. iur. Lajčo Čvarak Dulić, študent prava u Zagrebu, a kad god pomalo i Ljudevit Moco Lamić atletičar i nogometaš, filatelist i fotograf amateur.
Kad se koji fuzbališta na treningu omladine brezobrazijo s Čičom Kujundžićom el s tehničkim rukovoditeljom čika Gavrom Čovićem, taj »otposlat« da za kaštigu »vaća« lopte gospodi na tenis igralištu, a bilo je i da je moro skakat priko ograde da donese loptice natrag! Ta kaštiga je bila najveća sramota za fuzbalište omladince!
Al prvi deran koji je tako »kaštigovan« dođe na tenis igralište sav pokunjen na »poso« i odradi muku, a kad su se gospoda natenisovali, svaki mu da po deset dinara, što je bilo više nego što je njegov baćo zaradio tog dana!
Sutra prvi dođe taj isti na trening, ne sluša zafrkancije drugova a Čiči i čika Gavri kaže da ga bole noge i ne mož danas trčat, a ako mora opet na »kaštigu« sutra će moć »vaćat i vraćat« gospodi male lopte za tenis, pa makar stoput priskako tarabu na marvensku pecu!
