Arhiv tekstova

Davno, još prije 1500 godina, pleme, ili plemena Sarmata iranskog porijekla naseljavala su ovo područje, a ostaci njihove nastambe, uočeni 2005. godine prvo na površini oranica na Verušiću pokraj Subotice (komadići keramike nakon oranja ili kopanja), a onda i ispod gornjih slojeva crnice, i ovog se ljeta otkrivaju i istražuju. Arheološko nalazište nastalo tada i proširivano svakog ljeta donijelo je veliko stručno zadovoljstvo: smatra se najvećim, odnosno najviše istraženim i bogatim sarmatskim nalazištem na sjeveru Bačke koje izaziva sve veće zanimanje stručnjaka iz zemlje, ali i inozemstva. 

Prema riječima arheologinje iz subotičkog Gradskog muzeja Ágnes Szekeres, koja vodi iskapanja na ovom lokalitetu, u Bačkoj postoje nalazišta s ostacima iz vremena kada su područje naseljavali Sarmati, manja ili s još nezavršenim radovima, a dva velika sarmatska lokaliteta postoje na jugoistoku Mađarske. 

Zadovoljstvo subotičkih stručnjaka bit će i veće kada i široj javnosti budu prezentirali restaurirane predmete, najviše posude, alate i ukrase koje su našli u slojevima zemlje i na crtežima i kada u objašnjenjima budu prikazali način života plemena koja su ovdje živjela mnogo prije. Već sada su restauriranjem kompletirani veoma lijepi krčazi i druge posude koje se do izlaganja čuvaju i dopunjuju i drugim u Gradskom muzeju. Ali, do predstavljanja ovog nalazišta javnosti proći će još puno vremena, jer je još uvijek u tijeku prikupljanje materijala na terenu, nakon čega slijede proučavanje i obrada svih detalja. 

Traganje u dubinu i širinu 

 

Za ostacima sarmatskog plemena iz doba od kojeg nas dijeli čitavih tisućljeće i pol, u slojevima ispod oranica traga mala skupina zaposlenika iz Gradskog muzeja, Zavoda za zaštitu spomenika kulture i suradnika angažiranih za pomoćne poslove. Arheološka lokacija na Verušiću nalazi se na svega stotinjak metara udaljenosti od Čantavirskog puta, ispod visokonaponskih električnih vodova dalekovoda na relaciji Sombor-Subotica, na terenu namijenjenom za kopanje zemlje (pozajmište zemlje) za radove na Ipsilon kraku (relacija Kelebija-Bikovo) pa se stoga ovo istraživanje svrstava u zaštitna arheološka iskapanja u sklopu radova na autocesti E-75 na relaciji Horgoš-Feketić i Ipsilon kraka do autoceste. 

Iako u neposrednoj blizini ceste prema Čantaviru, začudo, radove nije moguće uočiti dok se ne zađe u njive i to po preciznim uputama (jer se lako zaluta, potvrđujemo iz vlastitog iskustva). A nije ih moguće uočiti od drveća, kukuruza, a i stoga što se radi – u dubinu. 

Zato što je konfiguracija zemljišta mijenjana protokom petnaest stoljeća prvo je potrebno skinuti gornje slojeve oranica, tako da se na pojedinim dijelovima nalazišta zemlja skida od pola metra do metra i pok u dubinu na cijelom području koje se ispituje. Da bi se doprlo do detalja iz daleke prošlosti kojima ćemo se diviti, prvo predstoji – težak fizički rad. 

»Najprije očistimo gornji sloj od trave i oranica, zatim se površina izravna i izglača pri čemu se pojavljuju ‚fleke’. Izdvajaju se po tome što je okolni les žut, a gdje je nešto ukopano jednom, bilo kad u posljednjih deset tisuća godina, prepoznaje se da je druge boje jer se miješala zemlja i stvorila tamnosive ili crne ‚mrlje’«, objašnjava postupak Ágnes Szekeres pokazujući ravnu površinu pripremljenu za nastavak radova na kojoj se prepoznaju ‚fleke’ u obliku kruga, promjera 1-2 metra. 

Skidanjem sloja oranica i glačanjem nove površine kopanje se ne završava. Tamo gdje su ‚fleke’ znači da je nekad nešto postojalo i s istraživanjem u dubinu se nastavlja samo na tim dijelovima. 

»’Fleke’ kopamo, ni manje ni više, ni šire ni dublje nego što je nekada davno bilo kopano, što znači da tragove pratimo do nedirnutog tla«, dodaje Szekeres. To znači da su rupe na lokalitetu kod Verušića danas na istom mjestu i iste veličine kao što ih je pleme koje je nastanjivalo ovo zemljište prije petnaest stoljeća iskopalo. Kopa se i do dva metra u dubinu, kada se, primjerice, naiđe na trapove, nekadašnje »hladnjake« u kojima su Sarmati čuvali hranu. A trapova je nađeno poprilično, što upućenima u ovu stručnu oblast kazuje kako je naselje bilo bogato jer je imalo puno hrane, ali ukazuje i na veličinu naselja, odnosno brojnost žitelja. Zaključci o veličini i organizaciji naselja tek će uslijediti, nakon analize svih prikupljenih tragova i podataka. 

»Pripadnici sarmatskih plemena indoiranskog porijekla bili su polunomadi kada su na područje ovog dijela Bačke stigli krajem drugog i početkom trećeg stoljeća. Njihova prva naselja su manja i imaju manje trapove za namirnice, zato što tada još nisu prešli na zemljoradnju«, navodi podatke o životu ljudi na ovom području iz daleke prošlosti arheolog Ágnes Szekeres. »Ali ovdje, krajem četvrtog i početkom petog stoljeća, već su imali veća naselja, bavili su se stokom i zemljom, i po ovim velikim trapovima se vidi kako su za to vrijeme bili imućni. Veliki trapovi pokazuju kako su imali hrane u izobilju, jer ih inače ih ne bi kopali tako velike.« 

 

Kako su živjeli 

 

Smatra se da je naselje Sarmata na lokaciji na kojoj se sada obavljaju iskapanja, u dalekoj prošlosti bilo okruženo vodotokom, jer su naseobine pravljene pokraj vode, a za život je svakako to trebala biti čista, bistra voda. Ljudski skeleti na ovoj lokaciji nisu nađeni, životinjskih kostiju je bilo, kao i predmeta napravljenih od životinjskih kostiju (šila i igle, na primjer). Nalazište je prepuno objekata, kako ih nazivaju arheolozi, i broj otkrivenih je rastao iz ljeta u ljeto kako se ispitivano područje proširivalo. Najviše je trapova i radionica. 

»Pod objektima podrazumijevamo kuće, trapove, radionice, uglavnom s pećkama, ali i bez njih, i rovove. 

Kuće sada planiramo otvoriti, što će ovisiti o vremenskim prilikama, jer smo ranije našli samo ostatke izgorjelog objekta, za koji, po korištenom materijalu, pretpostavljamo da je ku’a. Naime, Sarmati su stanovali u kućama do pola ukopanim u zemlju, a u gradnji dijela kuće iznad zemlje korišteno je drvo za armiranje, isprepletano je trskom i obloženo ilovačom, žutom zemljom. Među nađenim ostacima je pečena žuta zemlja, na kojoj se vide tragovi trske i drveta«, iznosi pojedinosti o iskopanim ostacima naselja Ágnes Szekeres. 

Od predmeta, u iskopinama se najčešće nailazi na dijelove keramičkih posuda, dijelove noževa, srpova i metalnih predmeta u fragmentima za koje tek treba utvrditi što su, zatim na staklene perlice za ukrašavanje, nađeno je i nekoliko rimskih brončanih novčića, brončane fibule (kopče za odjeću), pa i brončana pinceta! Svi predmeti će u muzeju biti očišćeni, restaurirani i konzervirani, a skice i nalazi s terena detaljno obrađeni i prouče-ni. Predstoji još dug rad, i kada se napusti arheološko nalazište na Verušiću. 

K. Korponaić