Arhiv tekstova

Nečujni alarm

Nedostatak potrebnih financijskih sredstava osjetan je i za pojedinca i za cijelo društvo.
    Podjela državnih financijskih sredstava uvijek je povlastica političke elite koja je na vlasti. Proračun države priprema Vlada, a usvaja ga zastupničko tijelo Parlamenta koje je obično podijeljeno na vladajuću i na oporbenu stranu. Kakav je proračun neke države, umnogome ovisi i o političkom razmišljanju, ali naravno prvenstveno o ekonomskoj moći, to jest izvoru iz kojeg država crpi sva sredstva. Uoči izbora tijekom kampanje obično se čuju razna obećanja koja pokušavaju glasače uvjeriti u činjenicu da ako svojim glasom podupru danu političku stranku, njih čeka od prijašnjega bolji život. Ta naša odluka i povjerenje obično traje četiri godine (barem to potvrđuju dosadaš-nji izborni rezultati nakon demokratskih promjena).

ŠTO UČINITI?: Ovih dana sve češće čujemo o restrikcijama koje uvodi i želi uvesti Vlada. Gotovo ne postoji područje gdje se ne javlja smanjenje proračuna javnih ustanova. Tako taj bolni val nije zaobišao ni nas manjine pa i naš tjednik koji svoja sredstva u velikoj mjeri crpi iz državnoga proračuna. Na žalost, nakon nekoliko negativnih obećanja ovih se dana dogodilo ono najgore, stiglo je pismo od ureda koji je dužan osigurati novac za izlaženje svih manjinskih listova, u kojem stoji da zbog toga što ni ured, to jest Javna zaklada za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj, nije dobila sredstva iz državne blagajne, na neodređeno vrijeme mora ukinuti financiranje spomenutih tiskovina pa tako i našega Hrvatskoga glasnika. Izgleda da nije važno što je ta potpora pravno zajamčena, postoje neke više sile protiv kojih se ne može ništa činiti.
    Zvali su me i ostali kolege, urednici koji su odgovorni za izlaženje svog lista i postavili poetsko pitanje: što da se čini?
    Doista, što činiti u takvoj situaciji za kakvu još do sada nije bilo primjera?
    Sjetio sam se pojma reciprociteta koji je veoma omiljen u našim međunarodnim odnosima, osobito kada se radi o pripadnicima mađarske manjine u susjednim zemljama.
Zamislio sam situaciju kako bi reagirala mađarska politička elita ako bi se slično dogodilo sa sličnim mađarskim institucijama u zemljama gdje živi mađarska manjina. Najvjerojatnije ne bi izostalo ni političko reagiranje radi određenog pritiska.

SAMI NE MOŽEMO MNOGO: Prije nekoliko tjedana sam iznio neka svoja mišljenja na tu temu kada sam spomenuo i činjenicu da proračunska stavka namijenjena od strane mađarske Vlade Mađarima u susjednim zemljama nije taknuta. A poznata je i činjenica da se ne radi o malom novcu, osobito ako ih usporedimo s potporom koja je osigurana za urođene manjine u Mađarskoj.
    Po mojoj procjeni u zraku visi politički problem koji trenutno nije shvaćen dovoljno ozbiljno ni s jedne ni s druge strane. Vjerojatno mađarska politika misli da je prik-ljučenje Mađarske Europskoj uniji već riješeno i nadalje nije potrebno zadovoljiti očekivanjima i raznim kriterijima koji su postavljeni od strane Unije, a s posebnim nag-laskom se odnose na domaću manjinsku politiku.
    Pitanje je hoće li se taj za političare gotovo nepostojeći, a za nas manjine golemi problem uopće primijetiti. Samo se bojim ako ostanemo sami, nećemo moći mnogo toga učiniti. Na žalost naš se alarm slabo čuje.

Autor je glavni i odgovorni urednik
Hrvatskog glasnika,
tjednika Hrvata u Mađarskoj