Arhiv tekstova
Dobre želje ostale samo želje
Ove, 2004. godine, svi kršćani u isti dan, 11. travnja slave Uskrs. Tako je bilo i 15. travnja 2001. a ponovit će se i 8. travnja 2007. godine. A već sljedeće, 2005. godine, za katolike i protestante, Uskrs je 27. ožujka, a za pravoslavne 1. svibnja. Ista razlika od pet tjedana bit će i 2008. Jedni će Uskrs slaviti 23. ožujka, a drugi 27. travnja.
Zašto kršćani ne slave Uskrs iste nedjelje svake godine? Isusova smrt i uskrsnuće povezani su sa židovskim blagdanom Pesah, sjećanjem na oslobođenje Židova iz egipatskog ropstva. Pasha se slavi 14. nisana. Nisan (ožujak/travanj) je starožidovski proljetni mjesec, a 14. nisana je uštap, prvi puni mjesec nakon proljetne ravnodnevice. Taj dan može pasti u bilo koji dan sedmice.
DRUGAČIJE RAČUNANJE: Simbol Pashe je janje koje se kolje i blaguje. A pashalno janje starozavjetna je proročka slika Isusa Krista. Isus je umro u petak uoči Pashe, 14. nisana. »Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu u subotu, jer velik je dan bio one subote…« (Iv 19,31). A uskrsnuo je »prvog dana u tjednu« (Mk 16,9), sutradan 14. nisana.
Nedjelja je prvi i najstariji blagdan Uskrsa. Na taj – dan Gospodnji – prvi su se kršćani skupljali i blagovali Isusovu večeru.
A već u II. vijeku slavio se i poseban dan Isusovog uskrsnuća. Židovi u Siriji i Maloj Aziji koji su postali kršćani povezali su ga s Pashom i slavili ga isti dan: 14. nisan, bio taj nedjelja ili ne. Zato su i prozvani: Kvatrodecimani (quattuordecim = 14).
Kršćani koji prije krštenja nisu pripadali Mojsijevom zakonu, slavili su Uskrs samo nedjeljom. Kada je praksa Kvatrodecimana zahvatila i Rim papa Viktor I. (189. -199.) odredio je da se Uskrs, kao i do tada u Rimu, slavi u prvu nedjelju poslije 14. nisana.
Neke su crkvene zajednice i dalje slavile Uskrs 14. nisana. Stoga je Nicejski sabor 325. godine odredio: Uskrs se slavi u nedjelju poslije prvog punog mjeseca na nebu nakon proljetne ravnodnevice. Za proljetnu ravnodnevicu uzet je 21. ožujka.
Aleksandrijskoj crkvi povjereno je da izračuna datume Uskrsa. A 341. godine sinoda u Atiohiji dodala je da Uskrs, ako bi pao na isti dan kada i židovska Pasha, treba ga odgoditi za sljedeću nedjelju.
Kako su uskrsnu nedjelju drugačije izračunavali rimski, a drugačije aleksandrijski komputisti, Uskrs se, primjera radi, 387. godine u Rimu slavio 21. ožujka, u Aleksandriji 25. travnja, a u nekim drugim crkvama 18. travnja.
U VI. vijeku, na zahtjev pape Ivana I. (523. -526.), opat Dionizije Mali 525. godine uskladio je Rimski s Aleksandrijskim Uskrsnim ciklusom. Od tada pa sve do 1582. godine Uskrs se slavio iste nedjelje i na Zapadu i na Istoku.
Poslije reforme kalendara, od 1583. godine nekad je Uskrs iste nedjelje, a nekad jednu, četiri ili pet nedjelja kasnije.
NICEJSKI SABOR: Svi se kršćani drže odredbe Nicejskog sabora: Uskrs se slavi u prvu nedjelju poslije prvog punog mjeseca iza proljetne ravnodnevice. U XVI. vijeku ravnodnevica nije više bila 21. ožujka, već 10 dana ranije. Papa Grgur XIII., da bi odredbu Sabora uskladio s nastalom vremenskom razlikom, dokinuo je 1582. godine tih deset dana. Sutradan 4. listopada bio je ne 5. već 15. listopad. Kako Crkva na Istoku nije prihvatila Gregorijanski kalendar, došlo je do različitih uskrsnih datuma. A razlika od 10 dana povećala se za još 3 dana. Uz to, ako bi Uskrs bio isti dan kada i židovska Pasha, pravoslavni bi pomjerili Uskrs za tjedan dana; kao 2000. godine od 23. travnja na 30. travnja.
»K zajedničkom datumu za Uskrs«. S tom namjerom Svjetski savez crkava, od 5. do 10. ožujka 1997. godine u Alepu, Sirija, okupio je katolike, pravoslavne i protestante da bi se sporazumjeli kako bi Uskrs od 2001. godine, kada je bio isti dan za sve kršćane, pa nadalje slavili iste nedjelje. »Jedinstvo koje bi se osjetilo kada bi kršćani slavili Uskrs istog datuma za mnoge bi bio znak nade.« Dobre želje utemeljene na evanđelju, ostadoše i dalje samo želje.
ZLATNI BROJ: Srednjovjekovni komputisti pomoću »zlatnog broja«, »epakte«, »nedjeljnog slova« uz tadašnje poznavanje astronomije, izračunali su uskrsni datum.
Mjesečeve godine: 6 mjeseci po 29 dana i 6 po 30, ukupno 354 dana, kraće su od sunčevih za 11 dana. Mladi mjesec svake godine dolazi 11 dana ranije. Meton, grčki matematičar i astronom ustanovio je 432. g. pr. Krista da poslije 19 sunčevih godina, mjesečeve mijene padaju u isti dan. Da bi mjesečeve godine uskladili s 19 sunčevih godina, dodavan je 3., 6., 8., 11., 14., 17. i 18. mjesečevoj godini 13. mjesec s 30 dana. Tako je za 19 sunčevih godina bilo je 12 mjesečevih po 354 dana i 7 po 384 dana. Zlatni broj od 1 do 19 označava koja je godina u Mjesečevom krugu.
Epakte su broj koji pokazuje koliko je dana određene godine prošlo od mladog mjeseca – starost mjesečeve mijene, na dan 22. ožujka – sedes epactarum, jer je to bio prvi dan u koji je mogao biti Uskrs.
Ako je 22. ožujka mlad mjesec, epakte su 0, a to je u godinama sa zlatnim brojem 1. Sljedeće godine, zlatni je broj 2, epakte su 11, jer je mjesec te godine 22. ožujka star 11 dana. Zlatni broj 3, epakte 22. Zlatni broj 4, epakte nisu 33, već samo 3. Jer mjesec nema više od 30 dana, pa kad su epakte iznad 30, taj se broj odbija. Ako je zlatni broj 19 epakte su 18. Uz zlatni broj 9, epakte su 28, najveće.
Zlatni broj izračunava se ako se određenoj godini doda 1 i podjeli s 19. Ostatak je zlatni broj. Kada je ostatak 0, zlatni je broj 19. Broj 1 se dodaje jer je Kristovo rođenje po računu Dionizija Malog bilo u prvoj godini prije kršćanske ere. Prva godina krćanske ere odgovara drugoj godini Mjesečevog kruga. Ako se određenu godinu podijeli s 19, ostatak pomnoži s 11, i dobiveni broj ponovo podijeli sa 30, dobiveni ostatak su epakte.
NEDJELJNO SLOVO: Nedjeljno slovo pokazuje u koje dane pada nedjelja određene godine i s kojim danom počinje ta godina. Komputisti su prve dane u godini označili slovima abecede: a, b, c, d, e, f, g. Slovo a uvijek pripada prvom danu u godini, 1. I, slovo b 2. I i redom do 7. I sa slovom g. 8. I ponovno a, 9. I b… 14. I ponovno g i tako redom cijela godina.
Godina ima 52 tjedna i 1 dan. Dan s kojim godina počinje i završava. Ako je 1. I bio petak i 31. XII je petak. Nedjeljno je slovo c, jer je nedjelja 3. I. Sljedeća se godina pomiče za jedan dan i počinje subotom. A nedjeljno je slovo b, jer je nedjelja 2. 9. 16… Do ponavljanja bi trebalo doći nakon 7 godina, ali ne dolazi, jer je svaka četvrta prestupna: 52 tjedna i 2 dana, pa se sljedeća godina pomiče za 2 dana.
Ako je prestupne godine 1. I bila nedjelja, nedjeljno slovo do 25. II. je a, a zatim g. Nedjeljno slovo te godine je a/g. Godina će završiti ponedjeljkom, a sljedeća početi utorkom, nedjeljno je slovo f, jer je prva nedjelja te godina 6. I. Do ponavljanja istog dana u tjednu dolazi nakon 28 godina: Sunčev krug (7 x 4 = 28).
Bizantska era 1. IX 5508. g. prije Krista bila je uglavnom godina od koje se počinjalo. Od tada je bilo 196 Sunčevih krugova i 20 godina. S prestupnom, 9-tom godinom prije Krista (tada su neparne godine bile prestupne!) i nedjeljnim slovom g/f počeo je novi ciklus od 28 godina i završio se 19-te godine poslije Krista. S 20-tom godinom i istim nedjeljnim slovom g/f započeo je novi. Stoga je godina Sunčevog kruga ostatak računa koji se dobije, ako se određenoj godini doda 9 pa zatim podijeli sa 28.
»Uskrsni krug« ili »veliki krug« je razdoblje od 532 godine (19 x 28 = 532) poslije kojeg se Mjesečev krug od 19 godina izjednači sa Sunčevim krugom od 28 godina. A Mjesečeve se mijene javljaju ne samo istog datuma već i istog dana u nedjelji. Uskrs je 129 puta u III, a 403 puta u IV mjesecu.
GREGORIJANSKI ISPRAVLJA JULIJANSKI KALENDAR: Sva ova računanja uskrsnog datuma ustanovljena su za vrijeme julijanskog kalendara. I srednovjekovni pisci listina i dokumenata koriste ihprilikom datiranja.
Gregorijanski kalendar je ispravio nedostatke julijanskog kalendara. Dotadašnje prestupne godine 1700., 1800. i 1900. postale su obične, proste. S tim su pomaknute »epakte« i »nedjeljno slovo« i to po po periodama: 1582.-1699.; 1700.-1899.; 1900. -2199. godine. Stoga su poslije 1583. godine često različiti datumi Uskrsa.
Najraniji datum Uskrsa je 22. ožujka (4. travnja), a najkasniji 25. travnja (8. svibnja), raspon od 35 dana. Uskrsne tablice, davno već tiskane, donose sve uskrsne datume od prvog stoljeća pa sve do 3000. godine. U njima vidimo da je 22. ožujka, posljednji put bio Uskrs 1818. a sljedeći će istog tog dana biti tek 2285. godine. A 25. travnja, posljednji put Uskrs bio je 1943. pa tek 2038. godine.
Pravoslavne Crkve nisu prihvatile gregorijanski kalendar, ali Uskrs, a neke i Božić, ako ih ne slave zajedno sa zapadnom Crkvom, bilježe po gregorijanskom kalendaru: Uskrs 2005. 1. svibnja, a Božić 7. siječnja (u zagradi 25. prosinca 2004.).
Takvim dvostrukim mjerilom, kad je u pitanju Uskrs, dolazi, uz ostalo, i do krnjeg prikazivanja uskrsnih datuma. Primjer: »Najraniji datum Vaskrsa 22. ožujka (4. travanj) bio je 1915. godine. U 21. vijeku bit će svega jednom 2010…« (»Danas«, 4-6. svibanj 2002.) Jest, tih je godina Uskrs iste nedjelje. No, od 22. ožujka do 4. travnja postoji 13 uskrsnih datuma…
(O julijanskom i gregorijanskom kalendaru vidi Hrvatsku riječ broj 49, o Božiću broj 48).
