Arhiv tekstova
Kako do djelotvornog sudjelovanja manjina u javnom životu?
Aktualan i u nas još uvijek neriješen problem – djelotvorno i učinkovito sudjelovanje predstavnika manjina u procesima donošenja odluka i uopće njihovog aktivnog prisustva u javnom životu u Srbiji – bio je tema okruglog stola, koji je održan u Beogradu u petak 2. travnja.
Polazeći, naime, od činjenice da je djelotvorno sudjelovanje manjina u procesima donošenja odluka, to jest njihove participacije u vlasti, najznačajniji dio u procesu zastupanja interesa manjina i najbolji dokaz za postojanje kvalitetne integracije manjina u datom društvu, a potaknuti izostankom manjina iz republičkog parlamenta, zatim usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o izboru narodnih zastupnika i započetog rada na pisanju novog ustava Srbije, organizatori su ovog razgovora, beogradski Centar za istraživanje etniciteta, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i njemačka zaklada Friedrich Ebert Stiftung, pokrenuli inicijativu za trajnim i sukladnim rješavanjem ovog značajnog pitanja.
SINONIM ZA RAVNOPRAVNOST: Skupa s predstavnicima manjinskih institucija i organizacija, međunarodnih i stručnih nevladinih udruga, oni planiraju pokrenuti različite aktivnosti na pronalaženju najprikladnijih i najboljih rješenja za sudjelovanje manjina u odlučivanjima, koje će uzimati u obzir i konkretne datosti srbijanskog društva i povijesno naslijeđe, te ga u obliku prijedloga ponuditi predstavnicima vlasti na usvajanje. Tim prije se za ovakvim pothvatom pokazuje potreba, jer za ovu problematiku još uvijek ne postoji jasan normativni okvir – Srbija je, naime, na samom početku uspostave sustava sveobuhvatne regulacije prava i zaštite manjina.
U ime ministra za ljudska i manjinska prava Rasima Ljajića, skup je otvorio savjetnik u Ministarstvu Vladimir Đurić, istaknuvši kako su izborna pravila, i to za sve razine i vrste vlasti, ta koja osiguravaju ili ne osiguravaju djelotvorno sudjelovanje manjina u donošenju odluka. Međutim, u ovoj oblasti Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, koje postoji na razini Državne Zajednice, nije moglo puno učiniti iz jednostavnog razloga što je ona u nadležnosti država članica, to jest Srbije i Crne Gore, te se stoga ovdje trebaju i tražiti razlozi zašto ovo pitanje nije do sada suk-ladno riješeno, rekao je Đurić.
Ukazujući na činjenicu da je riječ o vrlo složenom fenomenu, te da tek jedan njegov segment predstavlja sudjelovanje manjina u radu parlamenata, pokrajinski tajnik za propise, upravu i nacionalne manjine dr. Tamás Korhecz je naglasio kako je djelotvorno sudjelovanje manjina u procesima odlučivanja – i to ne samo u oblasti od značaja za identitet već i u svim drugim sferama društva: u vlasti, ekonomskom životu, državnoj upravi…, – sinonim za ravnopravnost manjina. Da bi se to ostvarilo, praksa u zapadnim demokracijama predviđa poduzimanje cijelog niza različitih mjera od strane države, čiji pak odabir izravno ovisi o konkretnim potrebama i interesima određene manjine. Među njima izdvajaju se različiti oblici autonomija (kulturna, personalna i teritorijalna), zatim stupanj decentralizacije vlasti i vrsta regionalizacije, jačanje lokalne samouprave, rezerviran broj mandata za pripadnike manjina, posebna tijela, obveza zapošljavanja u javnim službama, fondovi za razvoj manjina…
PROPUSTI NOVIH VLASTI: Glede pak konkretne situacije u nas, tajnik Korhecz je istaknuo kako do 2000. godine uopće nije bilo sustavno riješeno pitanje djelotvornog sudjelovanja manjina u odlučivanju, te da je danas stvar u nečemu drugačija, osobito na normativnome planu. Naime, do sada je ratificirano nekoliko međunarodnih dokumenata, od kojih je najznačajnija Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, a i pojedini domaći pravni propisi reguliraju ovo pitanje. Tako, recimo, Ustavna povelja osigurava kolektivnu autonomiju u oblasti identiteta putem institucije nacionalnih vijeća, a predviđa i zastupljenost manjina u parlamentu Državne Zajednice.
»Međutim, problem je u tome, što je većina tih odredbi ostalo mrtvo slovo na papiru« ustvrdio je Korhecz, te pojasnio da je to »zbog toga što država članica, to jest Srbija, nije na sebe preuzela odgovornost da isto i realizira. Nikakva samoupravna prava manjina nisu osigurana na razini Re-
publike, ostalo je neriješeno pitanje financiranja nacionalnih vijeća, ista se nisu kao samoupravna tijela ostvarila za funkcije koje im je zakonodavac predvidio…«. Pa ipak, dodao je, »U Vojvodini je situacija nešto drugačija: pokrajinski organi vlasti uključivali su nacionalna vijeća u konsultacije oko raspodjele sredstava, zatim uključivani su u proces imenovanja naseljenih mjesta u Pokrajini, u tijeku je prijenos osnivačkih prava na nacionalna vijeća listova na jezicima nacionalnih manjina, a planirano je i 5,5 milijuna dinara iz ovogodišnjeg proračuna za financiranje rada nacionalnih vijeća, ali to zacijelo nije dovoljno«.
ODSUSTVO POLITIČKE VOLJE: Predsjednik Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara Sándor Pál u svojemu je kritičkom izlaganju bio puno oštriji, ustvrdivši da o djelotvornom sudjelovanju manjina u procesima donošenja odluka danas u Srbiji teško može biti riječi. On je, naime, konstatirao da je položaj manjina danas tamo gdje su one bile i prije 15 godina – s neriješenim pravnim i samoupravnim statusom te nedefiniranom politikom integracije, te istaknuo da za to »odgovornost snose sve političke snage koje su bile na vlasti od 5. listopada, uključujući i one iz redova manjina. Upravo su one svojim nagodbenjačkim djelovanjem i uskostranačkim partikulariz-mom izdale interese manjina«. Ujedno, Pál je doveo u pitanje i legitimnost postojećih nacionalnih vijeća, kao tijela u kojima se donose odluke od značaja za identitet, i to zbog posredovanog, to jest elektorskog načina izbora. Kao oblik rješe-nja za taj problem, on se opetovano založio za neposredne izbore za ova tijela, dok je kao rješenje za zastupljenost manjina u republičkom parlamentu predložio sistem garantiranih mjesta, kao što već postoji u Hrvatskoj ili Rumunjskoj. To je potrebno stoga što ni najnovije, izmijenjeno zakonsko rješenje ne omogućava manjinama zastup-ljenost u republičkom parlamentu, osobito kada su u pitanju brojčano manje manjine i one koje nemaju političke stranke.
Predsjednik Odbora za međunacionalne odnose srbijanske Narodne skupštine Esad Džudžević je rekao da je odsustvo političke volje glavna prepreka za to da se pitanje djelotvornog sudjelovanja manjina u javnom životu u Srbiji danas na jedan institucionalan način počne rješavati. Ovu svoju tvrdnju je ilustrirao nedavnim odbijanjem skupštinske većine da se iz republičkog proračuna financira rad nacionalnih vijeća, premda je na sjednici Odbora ovaj prijed-log jednoglasno prihvaćen. »Znači, kasnije su glasovali protiv zastupnici iz iste političke opcije koji su prijedlog usvojili na Odboru, što je čin neviđenog političkog licemjerja u odnosu na jednu šestinu manjinskog stanovništva Srbije«, ustvrdio je Džudžević.
I, dakle, s takvih polazišta i u takvim uvjetima započeo je proces reguliranja djelotvornog sudjelovanja manjina u procesima odlučivanja i to u vrijeme konstitucionalne reforme u Srbiji, čiji uspjeh vjerojatno neće ovisiti toliko o rješenjima ove inicijative, koliko o promjeni aktualne političke volje, što će, pak, najviše ovisiti, čini se, o međunarodnoj zajednici…
