Jedina katolička crkva u Subotičkoj biskupiji posvećena svetom Mateju, apostolu i evanđelistu, nalazi se u Kaću. Matična joj je župa Blažene Djevice Marije Kraljice u Budisavi
»U Kać su prvo došli moji roditelji. Sada pokojni otac Pejo Čičak, rođen 1937. godine, došao je u Bačku iz Brezinaca kod Dervente, iz župe Plehan 10. travnja 1968. Za život njegovih pet sestara i njega bilo je premalo zemlje koju su imali njihovi roditelji. Prvo je živio dvije godine u Ulici Ivana Cankara u Novom Sadu, a nakon toga je u Kaću pronašao staru nabijaču, onakvu kakvu si je jedino mogao priuštiti. Radio je na željeznici«, priča Ilija Čičak iz Kaća, pedeset-osmogodišnji povrtlar.
Majka Iva je iz iste župe, iz sela Božinci. U sredini u koju su ovi pobožni ljudi stigli, tada jeste bilo vjernika Hrvata, ali nije bilo mise na hrvatskom, nego samo na mađarskom jeziku, osim evanđelja.
»Naša mala crkva je bila puna, sjećam se toga još kada sam bio dijete. Na misama je bilo 50 do 60 ljudi. Nakon mise roditelji i ostali Hrvati pitali su, kada su izišli iz crkve, župljane Mađare kada će biti iduća misa i druge važne stvari, jer nisu razumjeli mađarski jezik. Nismo imali prijevozno sredstvo da odemo do Novog Sada, pa smo tako živjeli i okupljali se«, kaže Ilija.
Nedjeljom u osam
Ipak, kako se broj vjernika Hrvata povećavao, uvedene su dvojezične mise i one su takve i danas. Služe ih nedjeljom u osam sati župnici iz Budisave, susjednoga i mnogo manjega mjesta, kojemu kaćka katolička vikarija svetoga Mateja pripada. Tako je od 1908., od kada postoje podaci da se u Kaću služila katolička liturgija. Tada je to bilo u školi. Molitveni dom se danas nalazi u kući u vlasništvu Subotičke biskupije, na križanju ulica Kralja Petra I. i Svetozara Miletića, čija je velika prostorija preuređena u liturgijsku dvoranu, koja datira iz 1965. godine. Nakon tri godine, 1968. proglašena je i vikarija Kać. Osim nje, tu je prostorija za vjeronauk i različita druga okupljanja. Kaćki vjernici poznati su po tome što se iznimno čvrsto drže skupa. Poslije svake mise dugo se ostaju družiti, popričati, popiti kavu. Raniji župnici su svjedočili kako je Kaćanima vrlo važna sveta misa i kako se raduju svećeniku. Tu je i sakristija, a nedaleko ulaza u dvorište iz kojega je ulaz u crkvu nalazi se zvonik sa zvonom kojim se zvoni ručno. Sudeći prema usmenim kazivanjima, zvono je doneseno iz evangeličke crkve, koja je u selu postojala za vrijeme dok je Kać bio mješovito srpsko-njemačko selo, i nalazila se na glavnoj ulici, preko puta pravoslavne crkve, sve dok je vlasti u poslijeratnim godinama nisu srušile. U dvorištu, uz molitvenu kuću je živjela i obitelj domara, čiji su svi članovi u međuvremenu umrli.
To je razlog zbog kojega obitelj Čičak, skupa s još dvije obitelji, skrbi za ovu crkvu.
»Radim crkvenu zemlju, te je vlč. Tibor Szöllősi, koji je je ovdje služio od 2013. do 2020., odredio da novac koji sam trebao dati za zakup crkvene zemlje iskoristim za uređenje crkve, te sam to i učinio sa svojim radnicima. Ranije smo, za vrijeme dok je župnik bio Róbert Erhard, promijenili krov, uredili unutarnji i vanjski dio. Sada uređenu crkvu održavamo i veselimo se što u njoj možemo održavati zajedništvo u vjeri ove male zajednice«, kaže Čičak.
On navodi da se na misi sakuplja 20-30 katolika, i da je taj broj stalan, bilo da je riječ o običnoj nedjelji, bilo da je blagnan, što ga čini posebno zadovoljnim. Realnost pokazuje stalno smanjenje broja katolika, ali i članova dvije najveće narodnosne katoličke zajednice – u mađarskoj i hrvatskoj populaciji ovog mjesta. Nominalno, po posljednjem popisu u Kaću ima 340 katolika, oko 3% stanovnika ovoga mjesta. Zanimljivo je da je taj broj gotovo isti kao i broj katolika u godinama prije Prvog svjetskog rata, no tada je Kać bio manji. Ipak, to je samo jedna razina vjerske evidencije. Prije desetak godina tadašnji župnik govorio je o brojci od 150 osoba katolika, u što obično ulaze cijele obitelji koje imaju bilo kakvoga dodira s Crkvom i njezinim službenicima.
Statistika
Podaci s posljednjega popisa kažu da je u selu 43 izjašnjena Hrvata, među 11.067 stanovnika. Pa opet, oni su treći po brojnosti, iza Srba i Mađara. Vrlo je zanimljivo da je broj Hrvata u ovom selu u svim poslijeratnim popisima bio relativno stabilan, od 40 do 80 osoba, posebno ako se gleda u omjeru s brojem stanovnika, koji je 2022. bio trostruko veći no, primjerice, 1953. U udjelu broj Hrvata nikada nije dostigao 2% Kaćana. Na dijelu katoličkoga groblja u kojem se sahranjuju kaćki vjernici katolici, osim grobnice obitelji Čičak, nalaze se i grobnice članova obitelji ovih Hrvata: Krajinović (dvije), Mikulić (podrijetlom iz Bugojna), Marinić i Pešić, no vjerojatno ih ima još u manjem broju u pravoslavnom dijelu groblja.
Jedina katolička crkva u Subotičkoj biskupiji i Srbiji posvećena svetom Mateju, apostolu i evanđelistu, ona u Kaću, te vjernici Hrvati skupa s njome, žive svoj tihi i postojani kršćanski život. Svjesni su nepovoljnosti u svojem okruženju, no radost i odlučnost u očuvanju zajedništva koji se ovdje mogu vidjeti rijetko se sreću u našem podneblju.
Marko Tucakov
