Mentalno zdravlje mora biti tretirano jednako ozbiljno kao i fizičko zdravlje, jer bez njega nema ni produktivnog društva ni zdravih obitelji. Iako se posljednjih godina bilježi napredak u dostupnosti psihološke podrške, mnogi i dalje odgađaju traženje pomoći zbog straha od osude okoline. To pokazuje da je destigmatizacija ključna – psihološka podrška nije znak slabosti, već odgovoran korak k očuvanju zdravlja
U vremenu ubrzanog života, ekonomske nesigurnosti i neprekidnih društvenih tenzija čini se da su mentalni tereti koje ljudi nose postali teži nego ikada. Iako se o psihološkim poteškoćama govori više nego ranije, mnogi i dalje o njima šute, potiskuju ih ili se ustručavaju potražiti pomoć. Srbija, kao i veliki dio regije, suočava se s rastućim izazovima u području mentalnog zdravlja – od sve češće anksioznosti i depresije, do stresa i iscrpljenosti koji postaju svakodnevica.
O tome gdje se danas nalazi mentalno zdravlje stanovnika Srbije, zbog čega se ljudi najčešće javljaju stručnjacima, koje prepreke ih koče te na koje načine svatko od nas može napraviti korak k unutrašnjem miru i boljem razumijevanju sebe, u intervjuu za naš tjednik govori magistra psiholoških nauka, specijalistica razvojne psihologije i psihopatologije, gestalt psihoterapeut Dijana Kopunović Torma, ujedno i predavačica na Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje odgojitelja u Kikindi.
► Što sve utječe na mentalno zdravlje ljudi i kako ocjenjujete današnje stanje mentalnog zdravlja stanovnika Srbije?
Mentalno zdravlje u Srbiji postaje sve važnija tema, ali i dalje nosi snažan teret stigme. Iako se stigma oko traženja psihološke pomoći postupno smanjuje, i dalje je prisutna i predstavlja prepreku blagovremenom traženju stručne podrške. Nedostatak sistematske i lako dostupne psihološke podrške dodatno komplicira situaciju. Sve zajedno ukazuje da je mentalno zdravlje stanovništva tema kojoj je potrebno posvetiti ozbiljnu društvenu pažnju. Na mentalno zdravlje ljudi istovremeno utječu osobni životni izazovi ali i širi društveni trendovi, a suvremena istraživanja pokazuju da se ta dva nivoa međusobno prepliću i pojačavaju. Osobni stresori poput financijske nesigurnosti, obiteljskih konflikata, bolesti ili gubitka posla direktno povećavaju rizik od anksioznosti, depresije i kroničnog stresa. Istovremeno, društveni pritisci kao što su ekonomska nestabilnost, politička neizvjesnost, ali i globalne krize kao što je bila prije nekoliko godina pandemija, ili društvena previranja koja su naša svakodnevica, ostavljaju snažan trag na emocionalno stanje stanovništva. Moderni način života utječe na mentalno zdravlje i kroz tehnologiju i digitalizaciju, koje jesu olakšale komunikaciju, ali su istovremeno donijele stalnu dostupnost, preplavljenost informacijama i osjećaj pritiska da se uvijek bude »uključen« i »u tijeku«. Društvene mreže dodatno utječu na emocionalno stanje, jer potiču socijalnu usporedbu, osjećaj nedovoljnosti i stalnu potrebu za potvrdom, što naročito pogađa mlade. Prekomjerna izloženost negativnim vijestima i kriznim sadržajima doprinosi tzv. informativnom stresu, koji pojačava osjećaj nesigurnosti i straha. Primjetan je i porast depresivnih stanja, osobito kod mladih koji se suočavaju s pritiscima vezanim za obrazovanje, zapošljavanje i socijalnu stabilnost. Na mentalno zdravlje utječu i obiteljski odnosi, kvaliteta socijalne podrške i stabilnost svakodnevnih rutina. Faktori kao što su usamljenost, nedostatak vremena za odmor, preopterećenost poslom i balansiranje različitih obveza uveliko doprinose psihičkoj iscrpljenosti. Veliku ulogu imaju i uvjeti života pogotovo u urbanim sredinama, uključujući brzi tempo, gužve i često otuđenost jedni od drugih.
► Koji su najčešći psihološki problemi s kojima se ljudi javljaju stručnjacima?
Najčešći problemi zbog kojih se ljudi javljaju stručnjacima su anksiozni poremećaji koji uključuju kroničnu brigu, napetost, panične napade i socijalnu anksioznost. Potom, tu su depresivna stanja praćena sniženim raspoloženjem, gubitkom motivacije i osjećajem emocionalne iscrpljenosti. Veoma čest razlog javljanja stručnjacima je i kronični stres, kao i sindrom sagorijevanja, koji se najviše javlja kod preopterećenih osoba i onih pod dugotrajnim profesionalnim pritiscima. Ljudi također traže pomoć zbog problema sa samopouzdanjem, teškoća u prevladavanju osjećaja nesigurnosti i negativne slike o sebi. U značajnom broju slučajeva građani se javljaju zbog obiteljskih i partnerskih problema, narušenih odnosa i konflikata koji utječu na svakodnevno funkcioniranje. Sve više se prijavljuju i poteškoće u regulaciji emocija, uključujući nagle promjene raspoloženja i teškoće u kontroliranju bijesa. Česti su i psihosomatski simptomi, poput glavobolja, nesanice, umora i bolova bez medicinskog objašnjenja, koji nastaju kao odgovor organizma na dugotrajni stres. Posebno zabrinjava porast problema među mladima i adolescentima, koji se suočavaju s pritiscima u školi, osjećajem izoliranosti i nestabilnošću identiteta. Iako se posljednjih godina bilježi napredak u dostupnosti psihološke podrške, mnogi i dalje odgađaju traženje pomoći zbog straha od osude okoline. To pokazuje da je destigmatizacija ključna – psihološka podrška nije znak slabosti, već odgovoran korak k očuvanju zdravlja. Naš zadatak kao stručnjaka jeste da osnažimo ljude da razviju otpornost, pronađu zdrave načine suočavanja sa stresom i izgrade kvalitetnije odnose. Mentalno zdravlje mora biti tretirano jednako ozbiljno kao i fizičko zdravlje, jer bez njega nema ni produktivnog društva ni zdravih obitelji.
► Može li se reći da je stres postao do te mjere »normalno« stanje da se više gotovo ni ne prepoznaje kao problem?
Danas zaista možemo reći da je stres postao toliko uobičajen da ga mnogi više ni ne prepoznaju kao problem, već kao »normalan« dio svakodnevice. Ljudi su navikli na ubrzan tempo života, stalne obveze i pritiske, pa često potcjenjuju vlastite reakcije na opterećenje. Kronični umor, napetost, nesanica ili teškoće u koncentraciji sve se češće doživljavaju kao nešto što »tako mora«, a ne kao znak da je organizam pod dugotrajnim stresom. Normalizacija stresa dovodi do toga da se simptomi ignoriraju, guraju u stranu ili tumače kao prolazne tegobe. Problem je što takav pristup dovodi do ozbiljnih posljedica – dugoročni stres direktno je povezan s anksioznošću, depresijom, sagorijevanjem i različitim psihosomatskim tegobama. U profesionalnom okruženju posebno je izražena kultura preopterećenosti, gdje se očekuje stalna dostupnost, što dodatno pojačava osjećaj pritiska. Mnogi ljudi su izgubili kontakt s onim kako izgleda »zdravo funkcioniranje«, jer godinama žive u stanju povišene napetosti. Zbog toga je važno naglasiti da stres, iako čest, ne smije biti prihvaćen kao trajno i neizbježno stanje. Prepoznavanje simptoma na vrijeme, uspostavljanje zdravih granica i traženje stručne pomoći ključni su koraci u zaštiti mentalnog zdravlja. Normalizacija stresa ne znači da je on bezopasan, naprotiv, znači da često ostaje neprepoznat i neliječen, što ga čini još opasnijim.
► Koje su najčešće prepreke zbog kojih se odgađa savjetovanje sa stručnjakom?
Još u davna antička vremena poznati filozof Seneka govorio je da čovjeku više patnje zadaju njegove misli nego njegov stvarni život. Već tada je bila prepoznata važnost mentalnog zdravlja ljudi. Međutim, što se tiče rada na njegovom njegovanju i unaprjeđenju, baš se ne možemo mnogo pohvaliti da smo napredovali. U našoj zemlji i dalje postoje određene predrasude kada je riječ o odlasku kod psihologa. Mnogi ljudi smatraju da je traženje stručne pomoći znak slabosti, što je pogrešno. Često se javlja strah od stigmatizacije u društvu, posebno u manjim sredinama. Jedna od prepreka je i uvjerenje da se psihologu obraćaju samo osobe s »teškim problemima«. Nerijetko se ljudi oslanjaju na obitelj i prijatelje, umjesto da potraže stručnu podršku. Prisutan je i nedostatak informacija o tome što psihološko savjetovanje zapravo podrazumijeva. Financijski aspekt može biti značajna barijera, jer nisu svi tretmani dostupni besplatno. Postoji i otpor prema otvaranju intimnih tema pred nepoznatom osobom. Kod nekih ljudi prisutan je strah da će biti pogrešno shvaćeni ili osuđeni. Generacijske razlike igraju ulogu – starije generacije češće imaju negativne stavove. Mediji ponekad doprinose stereotipima, prikazujući psihološku pomoć kao krajnju mjeru. Nedostatak vremena i ubrzan način života također odgađaju odlazak kod stručnjaka. Važna prepreka je i niska svijest o značaju mentalnog zdravlja. Kao stručnjaci, naglašavamo da je odlazak kod psihologa znak brige o sebi, a ne slabosti. Razbijanjem ovih zabluda kroz edukaciju i medijske kampanje ljudi mogu shvatiti da je psihološka pomoć jednako važna kao i briga o fizičkom zdravlju.
► Imaju li mlađe generacije više svijesti o mentalnom zdravlju?
Mlađe generacije pokazuju veću svijest o važnosti mentalnog zdravlja. Oni su odrasli u vremenu kada se o psihološkoj podršci govori otvorenije i dostupnije. Društvene mreže i digitalni mediji doprinose širenju informacija i razbijanju stigme. U školama i na fakultetima sve je više programa koji promoviraju mentalnu higijenu. UNICEF i više ministarstava pokrenuli su programe za jačanje sistema podrške mladima, uključujući škole i zajednice i to daje određene pozitivne rezultate. Mladi otvorenije dijele svoja iskustva i traže podršku. Za njih je odlazak kod psihologa znak odgovornosti, a ne slabosti. U usporedbi sa starijima manje se boje osude okoline. Važnu ulogu ima i globalni trend normalizacije razgovora o mentalnom zdravlju. Mladi su svjesni da stres, anksioznost i depresija nisu tabu teme. Oni češće prepoznaju simptome i reagiraju na vrijeme. Kultura samopomoći i brige o sebi postaje dio njihovog identiteta. Međutim, i dalje postoje prepreke poput financijske dostupnosti usluga. Važno je da društvo podrži ovu promjenu kroz edukaciju i dostupne resurse.
► Jesu li i koliko roditelji, u današnjim uvjetima ubrzanog života, u mogućnosti prepoznati mentalne teškoće kod svoje djece?
Roditelji u svakodnevnom tempu života često ne primijete rane znakove koji ukazuju na mentalne teškoće kod djece. Najčešće se zanemaruju promjene u raspoloženju kao što je nagla razdražljivost ili povlačenje u sebe. Također, gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije donosile radost može biti važan signal. Problemi sa spavanjem, bilo da dijete teško zaspi ili se često budi, često se pripisuju »fazama«, a zapravo mogu ukazivati na dublje poteškoće. Promjene u apetitu, bilo smanjenje ili pretjerano povećanje, roditelji nerijetko povezuju s fizičkim razvojem, a zanemaruju emocionalnu pozadinu. Izolacija od vršnjaka ili odbijanje druženja još je jedan znak koji se često previdi. Pad koncentracije i nagle oscilacije u školskom uspjehu roditelji ponekad tumače kao lijenost, a zapravo mogu biti posljedica emocionalnih problema. Pretjerana osjetljivost na kritiku ili naglašeni osjećaj krivice također su signali koji se lako zanemare. Ključno je da roditelji obrate pažnju na ove suptilne promjene i da ih ne otpisuju kao prolazne faze, jer upravo rano prepoznavanje može spriječiti ozbiljnije posljedice. Roditelji koji održavaju redovan i iskren razgovor s djecom lakše mogu uočiti odstupanja. Uloga škole i nastavnika također je važna, jer oni često prvi primijete promjene. Ubrzan tempo života ne smije biti izgovor za zanemarivanje emocionalnih potreba djece. Znači, da sumiramo, roditelji imaju kapacitet da prepoznaju teškoće, ali im je potrebna edukacija, podrška i više vremena za kvalitetnu komunikaciju.
► Pred nama su božićni blagdani i novogodišnji praznici za koje se, među ostalim, vezuje i predblagdanska depresija. Što joj je uzrok i kako je prevladati?
Pretpraznična depresija je pojava koja se javlja uoči božićnih i novogodišnjih praznika. Uzroci su višestruki – od nerealnih očekivanja i pritiska da praznici moraju izgledati savršeno, preko financijskih opterećenja zbog darova i proslava, pa sve do osjećaja usamljenosti ili gubitka bliskih osoba. Kraj godine često donosi i samorefleksiju, usporedbu s drugima i osjećaj da nismo postigli dovoljno, što dodatno pojačava tugu. Prevladavanje pretpraznične depresije podrazumijeva realno planiranje i smanjenje očekivanja, njegovanje zdravih navika poput redovnog sna, umjerene ishrane i fizičke aktivnosti, kao i otvorene razgovore s obitelji, prijateljima ili stručnjacima. Važno je odvojiti vrijeme za sebe, pronaći male rituale koji donose mir i radost, podsjetiti se da praznici nisu natjecanje u savršenstvu, već prilika za povezivanje i zahvalnost. Ako osjećaji tuge postanu intenzivni i dugotrajni, preporučljivo je potražiti stručnu pomoć. Kada se o ovome govori otvoreno, praznici mogu postati vrijeme povezivanja i unutrašnjeg mira, a ne dodatnog tereta.
► Kako prepoznati pravi trenutak kada bi netko trebao potražiti profesionalnu podršku?
Pravi trenutak za traženje profesionalne podrške nastupa onda kada emocionalne teškoće počnu značajno utjecati na svakodnevni život. Ako osoba primijeti da tuga, anksioznost ili stres traju duže vrijeme i ne jenjavaju, to je važan signal. Kada problemi počnu ometati radne obveze, školski uspjeh ili odnose s obitelji i prijateljima, stručna pomoć postaje nužna. Također, ako se javljaju promjene u spavanju, apetitu ili koncentraciji koje traju tjednima, to ne treba ignorirati. Posebno je važno reagirati kada osoba osjeti da gubi kontrolu nad svojim emocijama ili ponašanjem. Profesionalna podrška je potrebna i u situacijama kada se osoba povlači iz društva, gubi interes za aktivnosti koje su joj ranije donosile radost ili osjeća stalni umor i bezvoljnost. Ključni pokazatelj je osjećaj da se problemi ne mogu riješiti samostalno, usprkos pokušajima. Što se ranije potraži pomoć, veće su šanse za brži oporavak i prevenciju ozbiljnijih posljedica.
► Što bi po Vašem mišljenju bio najvažniji korak k unaprjeđenju mentalnog zdravlja na nivou društva?
Najvažniji korak k unaprjeđenju mentalnog zdravlja na nivou društva jeste sistemska destigmatizacija – stvaranje okruženja u kojem je razgovor o psihološkim teškoćama jednako prirodan kao i razgovor o fizičkom zdravlju. To znači da mediji, obrazovne institucije i zdravstveni sistem moraju zajednički raditi na edukaciji građana, razbijanju mitova i pružanju točnih informacija. Kada ljudi shvate da traženje stručne pomoći nije znak slabosti, već odgovornosti, tada se otvara prostor za pravovremenu intervenciju i prevenciju. Uz destigmatizaciju, ključno je osigurati dostupnost usluga – od školskih psihologa do centara za mentalno zdravlje u lokalnim zajednicama. Samo kombinacijom edukacije, otvorenog dijaloga i dostupne podrške možemo stvoriti društvo u kojem se mentalno zdravlje njeguje jednako kao i fizičko.
► Koji bi bio Vaš savjet za očuvanje psihičkog stanja, odnosno kako biti mentalno zdrav u današnjem vremenu?
Očuvanje psihičkog stanja u vremenu ubrzanog života zahtijeva svjesnu brigu o sebi i svojim granicama. Prvi korak je realno planiranje obveza i izbjegavanje preopterećenja. Važno je naučiti reći »ne« kada su zahtjevi okoline preveliki. Redovan san je temelj mentalnog zdravlja i ne smije se zanemariti. Fizička aktivnost, makar i kratka šetnja, značajno doprinosi emocionalnoj stabilnosti. Uravnotežena ishrana pomaže tijelu i umu da se nose sa stresom. Otvorena komunikacija s obitelji i prijateljima smanjuje osjećaj izolacije. Vrijeme za odmor i hobije nije luksuz, već nužnost za očuvanje ravnoteže. Tehnike opuštanja poput meditacije ili disanja mogu biti snažan alat protiv stresa. Važno je ograničiti prekomjernu upotrebu tehnologije i društvenih mreža. Samorefleksija i vođenje dnevnika pomažu u prepoznavanju unutrašnjih potreba. Traženje stručne pomoći treba shvatiti kao znak odgovornosti, a ne slabosti. Podrška zajednice i radnog okruženja igra ključnu ulogu u prevenciji sagorijevanja. Mentalno zdravlje se gradi kroz male, ali dosljedne svakodnevne navike. Najvažnije je prihvatiti da briga o sebi nije sebičnost, već preduvjet da budemo stabilni i podrška drugima.
Iz profesionalne biografije Dijane Kopunović Torma treba istaknuti 31 godinu radnog iskustva u Predškolskoj ustanovi Naša radost u Subotici. Autorica je i realizatorica brojnih akreditiranih seminara na temu inkluzivnog programa, rada s obiteljima i djecom. Autorica je brojnih radova prezentiranih na međunarodnim i regionalnim znanstveno-stručnim skupovima i objavljenih u monografijama i zbornicima radova. Sudjelovala je u više projekata od nacionalnog značaja u organizaciji Ministarstva prosvete Srbije. Dobitnica je prestižnih nagrada koje dodjeljuje Društvo psihologa Srbije – Priznanja za popularizaciju psihološke struke Živorad Žiža Vasić i Društvenog prizanja Društva psihologa Srbije. Doktorandica je na III. godini doktorskih studija na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, grupa psihologija.
