Hrvatska udruga u Šidu ove godine proslavlja 15 godina rada i u toj, na neki način jubilarnoj, godini dobili su svoj vlastiti prostor. Prva je to mala Matica, od ukupno sedam, čiju će obnovu, izgradnju ili kupnju financirati Vlada Republike Hrvatske, kao potporu Hrvatima u Vojvodini. Uz Šid, tu su Monoštor, Sombor, Sonta, Petrovaradin, Ruma i Opovo. Na udrugama je sada da nađu pravi način da te prostore ispune sadržajima i ono najvažnije – ljudima.
Akcijski plan za manjine i dalje tapka u mjestu. Iako su se od početka izrade novog Akcijskog plana promijenila čak tri ministra. Tri ministra! Za manje od tri godine. Ali, nisu se samo mijenjali ministri već je tu bilo i »praznog hoda«. Ili se na prava manjina gleda kao na nešto sporedno i nevažno ili se želi što je više moguće odgoditi obveza provođenja manjinske politike definirane kroz Akcijski plan. Da tu ozbiljno kasnimo još prije pol godine upozorila je i Europska komisija, ističući da Srbija godinama u ostvarivanju manjinskih prava nije napravila nikakav pomak.
I u ovu priču o Akcijskom planu koji je na čekanju zgodno se uklapa citat: »Pripadnici manjina ne mogu uvijek uživati u praksi u zakonom zagarantiranom pravu da se u javnim ustanovama koriste svojim jezikom«. Napisano je to u Hrvatskoj riječi prije 22 godine. Kao što bi moglo biti napisano i danas. Što će reći: zakon i praksa i tada su, a i sada, u ozbiljnom raskoraku.
Ozbiljan raskorak (da ne upotrijebim neku težu riječ) već dulje traje u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini. Nije bilo idilično ni kada je 2003. godine odlazio prvi predsjednik stranke Bela Tonković. Ovoga puta prostor informiranja, propagande, optužbi, dokazivanja tko je u pravu, prozivanja, obračuna s neistomišljenicima… postale su sveprisutne društvene mreže. Ne mora se čekati petak da izađe Hrvatska riječ, prostor je neograničen. I za pisanje i za komentiranje, osim ako se nepodobni komentari ne brišu.
Z. V.
