Kultura

Elitnom formom protiv »copy paste« novinarstva

Festival reportaže i reportera Fra Ma Fu jedna je od rijetkih regionalnih manifestacija na kojoj su u glavnoj ulozi novinari, bilo da o kolegama izvještavaju, bilo da o poslu pričaju, bilo da o njima drugi govore. Tako je bilo i ovoga vikenda u Daruvaru, gdje je (u tom gradu četvrti puta) od 21. do 23. listopada osmi puta održan festival posvećen jednom od najpoznatijih hrvatskih reportera, začetniku hrvatske reportaže, ali i azilantu u cirkus, scenaristu za stripove i kazalište, piscu novela, romana, pjesama i drama i pilotu (!) Franji Martinu Fuisu (Golo Brdo kod Virovitice 1908. – u zrakoplovu negdje iznad Plitvičkih jezera 1943.).

Na otvorenju Festivala – nakon pozdravnih riječi inicijatora ove manifestacije od 2015., virovitičkog novinara Gorana Gazdeka, dogradonačelnice Daruvara Vande Ceglédi, izaslanice hrvatskog Ministarstva kulture i medija Jasne Vaniček-Fila i predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka – dodijeljene su nagrade za najbolju reportažu na hrvatskom jeziku u 2021. godini. Od prispjela 23 teksta žiri – kojega su činili novinari Mato Pejić, Sanja Modrić, Boris Pavelić i Olga Vujović – za najbolji je ocijenjena reportaža Hrvoja Ivančića Njihovi i naši: začarani krug najvećeg geta u Hrvatskoj, koja je objavljena na portalu lupiga.com. Drugu nagradu dobila je novinarka portala radnickaprava.org Dunja Kučinac za tekst Taxi blues: Tisuću i jedna neplaćena noćna smjena, a treća je pripala novinaru Pakračkog lista Dinku Kličeku za reportažu pod nazivom Čardak na nebu, Hawaii na zemlji, šahovnica na krovu!

»Nema se vremena« – ni pisati, ni čitati

»Ja imam sreće pa ne živim od novinarstva, odnosno mogao sam si priuštiti da ovu reportažu radim puna tri mjeseca. Mislim da niti jedan novinar danas u Hrvatskoj od svoje matične redakcije ne može dobiti tri mjeseca za rad na samo jednoj priči. Zbog toga mislim da je reportaža forma koja nestaje iz medija i bojim se da će postati elitna«, rekao je prvonagrađeni Hrvoje Ivančić, »ispravljajući« se na koncu kako ipak vjeruje da će reportaža ponovno imati ono mjesto u medijima koje i zaslužuje.

Onako na prvu, teško da će Ivančićev naknadni optimizam dijeliti većina kolega, jer je za reportažu potrebno mnogo toga što je danas deficit u novinarstvu: znanja, volje, energije, vremena, uredničkog razumijevanja, pa i ponešto novca. To je, govoreći o pristiglim radovima i obrazloženjima za nagrade, na neki način potvrdio i predsjednik ogranka Hrvatskog novinarskog društva za Bjelovarsko-bilogorsku i Virovitičko-podravsku županiju Mato Pejić.

»Reportaža, kao 'kraljica novinarstva', kao vrhunaravni žurnalistički žanr, desetljećima je zanemarivana, zapuštana i gotovo da je izgnana iz medija, jer su se mnogi mediji okrenuli 'copy-paste' novinarstvu koje se može 'raditi' na jednom kompjutoru i na temelju broja klikova, lajkanja i sličnog dobivati sponzore i oglašivače. To je puno jednostavnije, komotnije i jeftinije nego li slati ekipu na teren da danima mukotrpno prikuplja podatke i zatim ih slaže u priče koje su, po definiciji reportaže, na pola puta između novinarstva i književnosti. Ali, upravo zato je reportaža važna, jer donosi priče s lica mjesta, iz prve ruke i u prvom licu«, rekao je Pejić, dodajući kako reportaža u Hrvatskoj ipak nije umrla, o čemu svjedoči i podatak da svake godine na natječaj za Festival pristiže sve veći broj radova.

Goran Gazdek, koji se osim opsežnih poslova oko organizacije Festivala i sam bavi pisanjem za različite medije, ističe još detalj koji, osim već nabrojanih faktora, u značajnoj mjeri ugrožava reportažu kao novinarski žanr:

»Reportaža je i u Hrvatskoj, kao i u svuda u svijetu, danas itekako ugrožena prije svega zbog toga što se danas čita brzo, zato što se radi na mobitelu i zato što ni ljudi 'nemaju vremena' puno čitati kao što ni novinari 'nemaju vremena' puno pisati. Druga stvar je što redakcije više ne šalju ljude na teren na zadatke, a ako to i rade, onda šalju jednog čovjeka, koji je i novinar i fotoreporter, jer im je to 'trošak'. Dakle, i ono što reportaža postoji mislim da je više stvar entuzijazma negoli ozbiljnog redakcijskog promišljanja o ovom žanru novinarstva. Zbog toga smatram da je ovaj naš natječaj dobar, jer preko pristiglih radova ne vidimo samo da se dobro i raznoliko piše nego i potičemo nove ljude da se bave reportažom«.

Duhovni šlag, pivski slad i prirodni sklad

Na samom Festivalu, po njegovim riječima, ove je godine bilo osamdesetak novinara iz Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Slovenije – među kojima i studentice Odsjeka za kulturu, medije i menadžment pri osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu – koji su u tri dana imali zaista bogat i raznolik program. Prve večeri, odmah nakon otvaranja, predstavljene su čak četiri knjige: hrvatskog novinara i putopisca Martina Lukavečkog Oteto zaboravu – sjevernohrvatske putositnice; detektivski roman redatelja, scenarista i pisca Dejana Šoraka Kupelj boga Silvana, zbornik Kad čujem Daruvar, čiji je urednik Kruno Lokotar, te kultna knjiga Borisa Pavelića, o čemu u sedam godina od izlaska svjedoči i njezino friško peto izdanje, Smijeh slobode. Kao kruna iste večeri prikazan je i dokumentarni film Marine Banićević i Saše Stanića Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala. Drugoga dana, u subotu (22. listopada), otvorene su izložbe fotografija Slavke Pavić pod nazivom »Slobodna fotografija« i »Put oslobađanja«, reportažne fotografije iz Ukrajine Bojane Guberac, te održana tribina o ratnom novinarstvu na kojoj je više novinara govorilo o vlastitim iskustvima iz Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Ukrajine.

Osim toga, sudionici Festivala posjetili su Ribnjičarstvo u Daruvaru obližnjoj Končanici, te Daruvarske toplice i Daruvarsku pivovaru, gdje su imali prilike upoznati se s pričom o ljekovitosti blata i vode u toplicama, odnosno s poviješću najstarije pivovare u Hrvatskoj, te prisustvovati izradi čokoladne pivske torte u pekari Imako, kušati je i kasnije ju eventualno sami pripremiti. Ukoliko su zapamtili recept.

Na koncu, u »najljepšem malom gradu Hrvatske«, kako Daruvaru s pravom tepaju, sudionici su se još jednom uvjerili u profesionalnost, gostoprimstvo i toplinu organizatora Festivala Fra Ma Fu: Hrvatskog novinarskog društva i virovitičkog Studijskog instituta za novinarstvo, kulturu i obrazovanje (Sinko), suorganizatora Grada Daruvara i Turističke zajednice Daruvar – Papuk pod pokroviteljstvom hrvatskog Ministarstva kulture i medija, te samih građana Daruvara koji oduševljavaju svojim prelijepim kućnim odgojem: od djece koja vam se uredno javljaju do starijih koji vam uz objašnjenje gdje je što obavezno zažele ugodan boravak u gradu ili sretan povratak doma.

Zlatko Romić