Širom Vojvodine

O(p)stanak tavankutskog »Voćka«

Prije dvadeset godina 19 tavankutskih voćara odlučilo je, zbog nedostatka skladišnog prostora i otežane individualne prodaje, udružiti snage i osnovati Zemljoradničku zadrugu Voćko. U objektu u Tavankutu, među ostalim, smješteni su hladnjača za skladištenje te deset komora za čuvanje, najvećim dijelom, jabuka, potom šljiva te ostalog voća. Unatoč otežanim uvjetima poslovanja (veća konkurencija, viši zahtjevi), istih tih 19 voćara i danas se drži zajedno trudeći se opstati i prilagoditi novim zahtjevima tržišta.

Proizvodi i kapaciteti

Voćko je osnovan 2002. godine s idejom da se, kako ističe voćar i direktor ove zadruge Marijan Davčik, napravi centar u kojem bi se skladištilo svo tavankutsko voće i odakle bi se zajednički organizirala njegova prodaja. Glavni proizvod je jabuka, sa zastupljenošću od oko 70 posto.

»Prvi objekt – hladnjaču, napravili smo 2005., 2015. godine ovaj smo objekt proširili s doradnim centrom, a 2019. smo nabavili liniju za sok od jabuka. Što se tiče principa poslovanja, ima raznih vidova udruživanja, a mi smo odlučili da svatko ima jednak udio ulaganja. Proizvođači su nositelji proizvodnje, a ovdje se samo skladišti i obavlja prodaja. Zadruzi za usluge skladištenja i prodaje pripada određeni postotak koji su odobrili sami zadrugari i sve svoje troškove pokriva iz njega, a ono što se ostvari na tržištu ide proizvođačima. Tako da neke dobiti kao firma nemamo jer smo odredili jedan minimalni fiksni dio od prodaje, a dobit proizvođača ovisi o samoj godini, tj. o aktualnim cijenama«, pojašnjava Davčik princip poslovanja u Voćku.

Početak rada zadruge poklapa se s početkom razvoja voćarstva u Tavankutu, kada je prilikom ekspanzivne sadnje, u jednom trenutku zadruga imala nekih 400 hektara voćnjaka svojih proizvođača. Međutim, posljednjih godina, zbog prilično loše situacije na svjetskom tržištu što se tiče plasmana voća (cijene male, troškovi veliki), dolazi do drastičnog smanjenja površina pod voćnjacima.

»Rekao bih da trenutno nema više od 200-250 hektara. Jabuka je uvijek bila najviše zastupljena, i dalje je tako, ali je puno voćnjaka iskrčeno, jer su kod nje najveća ulaganja. Proizvođači koji najviše krče i koji prvi odustaju su mješoviti poljoprivrednici, koji se osim voćarstvom bave i nekom drugom granom poljoprivrede, a ostali se donekle još drže iako generalno nije baš najbolja situacija. Nitko od naših 19 zadrugara do sada nije odustao, ali smo u kritičnoj fazi, nema više tog elana kakvog je bilo nekad. Dosta tog se promijenilo u ovih 20 godina, kako po pitanju konkurencije, tako i po pitanju zahtjeva tržišta. Kada smo počeli izvoziti u Rusiju, glavnina prometa svježim voćem tamo je išla preko tržnica. Sada je to preko marketa koji su kod nabave napravili pravilnike kako to voće mora izgledati (nije važan okus, samo izgled) i sve što ne podleže tim kriterijima odnosno što nije prva klasa, nije prihvatljivo«, pojašnjava Marijan Davčik, dodajući kako su vrhunac u svojoj proizvodnji dostigli 2010.-2012., a posljednja dobra godina je 2017. otkada kreće silazni trend – sve je teža prodaja, strožiji su kriteriji za kvalitetu, a konkurencija na međunarodnom tržištu ogromna. Zbog toga se površine zasada smanjuju, ostavljaju se voćnjaci koji daju najbolji rod, prinos i kvalitetu, a stariji ili voćnjaci sa zastarjelim sortama se krče.

Osim po voću, Voćko je mnogima poznat i po svom soku od jabuke.

»Došlo se do ideje da se jabuka 'malo lošije kvalitete', koja je potpuno zdrava i ukusna, samo što ima neke vizualne nedostatke (počela se crveniti s jedne strane, što je neprihvatljivo za današnje rusko tržište), pokuša na drugi način plasirati. Tako smo se odlučili na proizvodnju stopostotnog soka od jabuke (sorta greni smit, bez vode, šećera i konzervansa), koji je jako kvalitetan i koji je naišao na dobar prijem kod potrošača. Međutim, zbog manje proizvodnje cijena ovih sokova je veća u odnosu na one industrijske, što, bez obzira i na mnogo veću kvalitetu, to utječe na njihovu prodaju, jer većina kupaca prvo što gleda na proizvodu jest cijena. Što se tiče tržišta, za sada se može naći u Subotici u nekim diskontima pića, prodavaonicama zdrave hrane, u Somboru ga ima u lancu trgovina Sinagoga, a povremeno se pojavimo i u Lidlu kada su akcije za male proizvođače. U velike markete još nismo ušli zbog nešto kompliciranijih uvjeta«, kaže Davčik.

Što se tiče objekata, ljudstva i mehanizacije, ova tavankutska zadruga posjeduje jedan objekt za skladištenje i pakiranje voća, koji među ostalim obuhvaća hladnjaču kapaciteta oko 2,5 tisuća tona, šest komora pod ULO režimom, pod kojim je moguće čuvati jabuku do godinu dana, četiri komore s običnim hlađenjem, te kalibrator za pakiranje jabuka. Ima njih devetero stalno zaposlenih, a za prebir i pakiranje voća povremeno se angažira 20-30 sezonskih radnika. Što se tiče mehanizacije, svaki proizvođač ima svoju budući da se svi poslovi (špricanje, polijevanje, branje) moraju obaviti u kratkom roku.

Tržište, sajmovi, planovi...

Najveći uvoznik ovdašnjih, pa tako i Voćkovih jabuka je Rusija, što je u posljednjih nekoliko godina uvelike smanjeno.

»Glavni cilj i zadatak nam je plasiranje prvoklasnog svježeg voća. Do sada smo uvijek najviše bili okrenuti Rusiji koja nam je glavno tržište i gdje je išlo oko 90 posto našeg svježeg konzumnog voća (jabuke, šljive, breskve). Rusija i Europska unija su 2014. međusobno uvele sankcije, gdje smo se ponadali da je to dobra prilika za nas, što i jeste bio slučaj u prvim godinama kada je konkurencija na ruskom tržištu bila slabija, pa su samim tim i cijene bile visoke. Međutim, Rusi su shvatili da imaju dovoljno svog zemljišta i pogodnu klimu za proizvodnju voća i tako je država investirala ogromna sredstva za podizanje zasada. Još im nije sve u rodu, za sada pokrivaju negdje pola svojih potreba, ali cilj im je pokriti ih kompletno. Kada smo počeli raditi, Poljaci su nam bili najveći konkurenti na ruskom tržištu. Njih više nije bilo kada su 2014. uvedene sankcije, ali je krenula domaća ruska jabuka. Iran je također ozbiljan proizvođač voća koji izvozi u Rusiju i može se reći da nam je on sada jedan od većih konkurenata, jer ima daleko veću proizvodnju od Srbije. U posljednje vrijeme s izvozom raste i Turska, a tu su i bivše sovjetske zemlje (Uzbekistan, Kirgistan)«, kaže Davčik.

Neovisno o svemu navedenom, Rusija je, kako ističe, Voćku i dalje glavno tržište.

»Rusija je uvijek bila najveći uvoznik svježeg voća na svijetu, još uvijek je, a ako s njom ovo definitivno stane, neku alternativu predstavlja nam sjever Afrike. Europska unija ima i viškove, a ostali dijelovi svijeta poput američkog kontinenta su potpuno pokriveni domaćom proizvodnjom, štoviše, također imaju ogromne viškove. Kina jeste ogromno tržište, ali je ona i najveći proizvođač jabuka u svijetu, samo što oni pokrivaju svoje potrebe i nešto malo izvoze«, pojašnjava Davčik.

Vratimo se sad na domaće (regionalno/europsko) tržište, na koje Voćko plasira ostatak svojih proizvoda i na kojem se predstavlja prilikom sajamskih i drugih manifestacija. Posljednja od njih bila je početkom travnja na 23. Međunarodnom sajmu gospodarstva u Mostaru.

»Na inicijativu i uz podršku DSHV-a i HNV-a prvi put smo bili u Mostaru. Dojmovi su pozitivni, izuzetno dobro smo primljeni, uspostavili smo kontakte i vjerujem da ima mogućnosti za suradnju. Što se tiče drugih sajmova i manifestacija, od najznačajnijih na kojima se Voćko do sada imao prilike predstaviti jest na najvećem sajmu voća i povrća u Berlinu Fruit logistica, bili smo u slovenskom gradu Gornja Radgona, te u Moskvi. Što se tiče Vojvodine, po jednom smo se predstavili na Subotičkom i Novosadskom sajmu«, kaže Marijan Davčik, a na pitanje o planovima Voćka glede širenja tržišta i poboljšanja generalne situacije u poslovanju, na koncu odgovara:

»Situacija je sada, nažalost, prilično teška i nismo baš nešto jako optimistični glede budućnosti. Tako da neko veliko širenje materijalnih kapaciteta, objekata i opreme ne planiramo u bliskoj budućnosti. Ono što bi trebao biti fokus naših proizvođača i nas kao zaposlenih jeste da se stari zasadi zamijene novim, s kvalitetnim sortama i s punom tehnologijom (protugradnom mrežom, sistemom za navodnjavanje i prihranu). Tako da će fokus u narednom periodu definitivno biti na smanjenju površina, ali to što ostane da budu kvalitetni zasadi«.

I. Petrekanić Sič