Zaborav i čekanje
Pisali smo u prošlom broju Hrvatske riječi o 30. obljetnici Šešeljevog govora u Hrtkovcima kada su pročitana imena »nepodobnih« Hrvata iz tog sela što je potaknulo iseljavanje, zastrašivanje, pa i ubijanje. Okrugla je to obljetnica, zgodna za prisjetiti se početka 90-ih godina i svih nemilih događaja, koji su se desili u tim smutnim vremenima u državi gdje je uz onu službenu vlast strah u kosti utjerivala paravlast, uz prešutnu ili otvorenu podršku iste te vlasti.
I da nije bilo nekoliko organizacija koje su u centru Beograda uz veliki natpis »Pamćenje« podsjetile na devedesete i ovaj 6. svibnja ostao bi gurnut tamo gdje su gurnuta sva neugodna i ružna događanja iz naše bliže prošlosti, s kojima se uporno izbjegava suočiti. Bez obzira na stranke i politike.
Da nije tako već odavno, a posebno na ovu obljetnicu, 6. svibnja bio bi oblježen u Hrtkovcima.
Dobro, razumijem ja da ona visoka državna politika ima prečeg posla. Razumijem da prečeg posla imaju i stranke, i one na vlasti i one u oporbi. Prečeg posla i jačih priča koje će bolje sjesti sadašnjem i budućem biračkom tijelu. A u to svakako ne spada kopanje po neugodnoj prošlosti i ne daj Bože nešto više od toga.
Tko će se baviti Hrtkovcima kada izborna trakavica još nije završena? Niti mjesec i pol dana od izbornog dana još nisu poznati konačni rezultati. A i kada će biti ne zna se, pa se ne zna ni kada će zastupnici konačno dobiti svoje mandate.
Zastoj je sada nastao zbog prijavljenih nepravilnosti na izbornom mjestu u Velikom Trnovcu, gdje su na ponovljenom glasanju Albanci dobili uvjerljivu većinu. I to na izborima koji su bili ponovljeni, jer su na onima od 3. travnja također prijavljene nepravilnosti. I tako u krug još koji tjedan ili možda i mjesec.
Zar to 3. travnja nisu bili i izbori u Sloveniji? Slovenci su sada na korak do nove Vlade, a mi još iščekujemo da čujemo što su konačni rezultati izbora, a od Vlade smo još poprilično daleko. Sva je prilika, do jeseni.
Z. V.