Kolumne

Tko ovdje živi?

Uoči parlamentarnih, predsjedničkih i beogradskih izbora (i izbora u još nekim lokalnim sredinama) oporba je optužila vlast za organizirano dodjeljivanje državljanstva i prebivališta građanima Bosne i Hercegovine. Građani BiH imaju pravo na srbijansko državljanstvo, ali u redovitom postupku to traje. A vremena se nema puno, pa osim na mjestima gdje se to radi, a to su veleposlanstvo i konzularna predstavništva, zahtjeve za državljanstvo moguće je predati i na neobičnim mjestima kao što je recimo veterinarska stanica u Srebrenici.

Naravno, vlast negira da (zlu ne trebalo) mobilizira nove glasače iz Republike Srpske. A to negiranje trebaju potkrijepiti službeni podaci da je skoro 108.000 novih stanovnika, koliko je Beograd dobio od veljače prošle godine do danas, brojka koja ne odskače od višegodišnjih prosjeka. Svaka sumnja bila bi otklonjena kada bi se nama biračima dozvolilo provjeriti živi li još tko na našim adresama, a da mi o tome pojma nemamo. Ako se tu skućio još netko, pitanje je kako, jer bez suglasnosti vlasnika i dokaza da je onaj tko daje suglasnost vlasnik stana ili kuće tako nešto redovitim putem ne ide.

To muljanje s adresama nije predizborni izum, jer već godinama dobro prolazi u priči sa zakupom državne zemlje. Onima gladnim zemlje malo je njiva tamo gdje legalno mogu licitirati (a to su njihove katastarske općine), pa grabe i tamo gdje ne bi smjeli. Sve ne kršeći zakon. Dovoljno je samo prijaviti se na adresu tamo gdje je zemlja i prepreke nema. Stotinama hektara lako se može pridodati još 50 ili 100. Dovoljna je samo prava adresa. Oni koji zaista tamo i žive i htjeli bi skromnih 10 ili 20 hektara ionako nemaju šanse.

Čujem ovih dana kako se onima koji malo-malo mijenjaju adrese potkrala pogreška. Izvjesni NN prijavio se u jednom selu, ali na adresu gdje je umjesto kuće tek njena ruševina neuvjetna za život. Ali tko to provjerava? I što ako kuća nema ni struje ni krova? Važno je da još ima adresu. To je izgleda danas na cijeni.

Z. V.