Kolumne Kolumne

Vadi, pa sadi!

Kao možda nikada do sada svjedoci smo toga da se međunarodna situacija svakoga dana u svakom pogledu intenzivira: prosvjedi protiv ograničavanja slobode kretanja zbog kovida, nemiri na granicama zbog migranata, incidenti zbog onečišćenja okoliša i uvjeta rada... Ovi događaji koji se odvijaju diljem svijeta, a bogami i kod nas, upućuju na pomisao kako će vlade u bliskoj budućnosti padati ili o(p)stajati u ovisnosti kako se postave spram tri goruća globalna pitanja: kovida, migranata i ekologije.

Ni u »uspavanoj ljepotici«, jednim od pogrdnih naziva za Suboticu (plus »najveće selo u Europi« i »stara dama«), stvari ne stoje puno bolje: varljiva šutnja zbog kovid mjera, malo gunđanja protiv migranata, malo protiv sječe drva. I u tim tihim, skoro pa lijenim tektonskim pomjeranjima na ravničarskom tlu nedavno se dogodilo nešto što liči na bajku: građani sami, tik uz cestu Subotica – Palić, sade drva na unaprijed izbušenim rupama! A političara – fala dragom Bogu – ni od korova. Mediji ne samo da su prenijeli ovu informaciju nego su je, kakav je i red, unaprijed i najavili. Upravo zahvaljujući njima mogli smo pročitati i čuti kako je sve unaprijed pripremljeno: organizatori (IT Subotica 2030 i Zelena oaza Subotica) su, zahvaljujući gospodarstvenicima, prikupili potrebna sredstva za ovu akciju, a 900 sadnica sorbus koelreuterie čeka(lo je) ljude da ih zasade. Što je proteklog vikenda i učinjeno, a u što se može uvjeriti svatko tko prolazi Segedinskom cestom. Organizatori najavljuju da će ova akcija biti nastaljena i u Aleksandrovu, a sve u cilju stvaranja zelenih oaza na prilazima gradu i zdravijeg životnog okoliša.

Nakon informacije da su ovu akciju odobrile i nadležne gradske službe i komunalna poduzeća, bajkovita slika o koordiniranoj akciji nevladinog sektora, privrede, građana i vlasti sama se nameće u svijesti onih koji sami u njoj nisu sudjelovali i samo bi joj maliciozna osoba mogla oduzeti epitete lijepoga i korisnoga.

Pa ipak, ako po strani ostavimo laička pitanja koja su se već pojavila a vezana su za posljedice sadnje (podizanje biciklističke staze uslijed jačanja korijenja drveća), ostaju neka koja su u pozadini ove istinski hvale vrijedne akcije. Prvo od njih svakako se tiče odsustva, i to višedesetljetnog, sudjelovanja nadležnih gradskih službi i komunalnih poduzeća na ozelenjavanju iste trase, jer je potez između Malog i Velikog Radanovca skoro 30 godina »go ko pištolj«, odnosno bez hlada za ljetnih omorina. Isto bi se, uostalom, moglo reći i o biciklističkoj stazi prema Kelebiji, posebno dio od »Stare opštine« do ulaza u selo. Zar je za ovakvo što trebalo čekati da se pojave nove generacije koje će lobirati na sve strane i svoje slobodno vrijeme staviti na raspolaganje zarad općeg dobra ili pak predvidjeti sredstva u proračunu za te namjene i naložiti »gradskim službama i javnim poduzećima« da se angažiraju na istim poslovima?

U pozadini ovoga pitanja, međutim, nalaze se i ona čije korijenje seže u mnogo veće dubine, a tiče se ne sadnje već sječe drveća. Primjera za to je doslovce gdje se osvrneš, a za osvježenje pamćenja navest ćemo samo neke drastičnije poput onih kada je DG Company prije nekoliko godina usred grada počupala gelegunje i pored naložene obveze da zasadi nove to do danas nije učinila. Još drastičniji primjer od ovoga bio je također prije nekoliko godina na Paliću kada su »nepoznati počinitelji« ispred vinarije Petra posjekli oko 200 metara drvoreda topola, a jedine sankcije zbog toga je pretrpio Simon Osztrogonác u vidu spaljenog ekonomskog dijela domaćinstva u Kraljevom Brigu i ostavke na mjesto člana Gradskog vijeća, jer je o istom događaju obavijestio javnost! Nadležne gradske službe, a bogami ni veći dio nevladinog sektora koji se bavi pitanjima ekologije i ozelenjavanja površine, nisu reagirale niti nedavno kada se »drvocid« dogodio na Tresetištu niti ovih dana zbog sječe zdravih stabala kod željezničke stanice na Paliću.

Sličnih primjera, poput onih prije nekoliko godina na Somborskom putu ili uz park kod Gradske kuće, mogli bismo navoditi još, ali... kome, čemu? U situaciji kada i inače ispod površine sve ključa na sve strane možda je filozofija »nadležnih gradskih službi i komunalnih poduzeća« kratkoročno i najpragmatičnija, a ona se, baš poput korijenja ispod tla, račva na više strana i glasi: ako čupaju – odobravaj, ako sade – ne smetaj.

Z. R.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika