Kolumne Kolumne

Recept tjedna: salama s kanikule

Čitatelji koji su bili na Bliskom ili Dalekom istoku, uglavnom u zemljama islamsko-hinduističko-budističkog svijeta, lako mogu usporediti koliko je istinita slika koju je o tom dijelu svijeta utemeljio još »dobri, stari« Hollywood: slika krcatih i bučnih bazara na kojima se prodaje sve i svašta, od proizvoda domaće radinosti, preko onih filigranskih, pa do prehrambenih. U toj gunguli domicilno stanovništvo, baš kao i njihova roba, sliče jedni drugima kao jaje jajetu, a precizniji opis njihova »lika i djela« ovisi tek o žanrovskim potrebama filma ili pak o scenarističko-redateljskom (političkom) opredjeljenju prema istima. Tek kada na red dođu krupni kadrovi, gledatelj već po liku uočava karakter sporednog aktera, pri čemu roba služi za dodatno pojačavanje istog dojma: jako sunce i gomila muha na mesu, recimo, kroz sveopću nehigijenu jasno sugeriraju zaostalost i podređenost toga dijela svijeta u odnosu na ovaj, »naš«. Čitatelji, pak, koji se ovoga ljeta zapute u Albaniju ili su se iz nje već vratili lako će uočiti slične slike od Skadra do Drača (pa i južnije prema Valoni i Sarandi): različite vrsta mesa i druge prehrambene robe prodaju se u sklepanim »prodavaonicama« duž ceste. Tako je to, moguće, i u drugim dijelovima Balkanskoga poluotoka na čuđenje, moguće i zaprepaštenje, posjetitelja iz malo uređenijih društava.

Ako ste pomislili da su takve slike rezervirane samo za društva iz kategorije tzv. trećeg svijeta i ako mislite da su scene domaćih životinja u vlaku stvar naše daleke prošlosti, odnosno da toga kod nas (već odavno) nema – razmislite malo. Razmislite o tome što vidite kada odete na Mliječnu ili neku drugu prigradsku tržnicu, Buvljak, pa čak i improvizirana prodajna mjesta diljem subotičke periferije, posebno kada je riječ o prehrambenim artiklima. Vidite, recimo – hajde da se fokusiramo na Mliječnu tržnicu kao mjesto najbolje za opis kontrasta – prodavače mesa i mliječnih proizvoda s obaveznim rashladnim vitrinama; vidite ribarnice i mesnice u kojima su hladnjaci i zamrzivači nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Što, međutim, vidite tik do njih ili tik preko puta njih? Vidite na tezgama gomilu robe različitih profila, među kojima se miješa(ju) kozmetika i sanitarije, konzerve i vrećice za konzerviranje, s mliječnim i suhomesnatim proizvodima. I to na temperaturama koje su se do prije samo nekoliko dana približavale četrdesetom Celzijevom stupnju!

Što znači rizik od pokvarenih mliječnih prerađevina, a posebno mesa i ribe, možda najbolje znaju vlasnici ribarnica, mesnica ili rashladnih vitrina na tezgama, napose kada im sanitarna inspekcija počne nabrajati što im se sve u prodajnom prostoru ne poklapa sa zakonom predviđenim propisima o prodaji hrane. Shodno prethodnoj, nije teško zaključiti kako se isti rizik odnosi i na one koji prehrambenu robu prodaju na tezgama za koje (Gradu) plaćaju samo paušal. Razlika je, međutim, u tome što prvi moraju ispunjavati sve zakonom propisane uvjete dok drugi ne moraju ništa od toga, odnosno ostavljeno im je da po vlastitoj savjesti izlažu i prodaju namirnice koje su (uglavnom u Mađarskoj) također kupili u strogo kontroliranim higijenskim uvjetima i koju su po istoj toj kanikuli (jakoj vrućini) vukli preko granice do svog prodajnog mjesta.

Kako je to i zašto moguće i je li nešto (na)trulo u samom sustavu kontrole prodaje živežnih namirnica na subotičkim tržnicama? Odgovor se, vjerojatno, krije upravo u posljednjem dijelu pitanja, jer zdrava logika nalaže da su meso i mliječni proizvodi itekako podložni kvarenju na visokim temperaturama, bez obzira na to tko ih prodaje. Drugim riječima, kada su ovakve stvari u pitanju – a ispravnost namirnica tiče se općeg zdravlja populacije – potpuno je nebitno kako je tko kao prodavač registriran, odnosno pod kojom se »specifikacijom« vodi: prodaje li prehrambenu robu u uvjetima koji ne zadovoljavaju osnovne higijenske kriterije on potencijalno vodi k izravnom ugrožavanju zdravlja. Što bi, onda, sanitarni inspektori u ovakvoj situaciji trebali učiniti? Ehhhh, pa znate i sami. Zašto to ne čine? Ehhhh, pa znate i sami. Uostalom, je li netko prijavio stomačne ili neke druge tegobe nakon kupovine mesa, salame ili sira na tezgi? Nije. Treba li, onda, nešto zakonski mijenjati u sustavu kontrole prodaje prehrambene robe na tezgama? Neeee! Pa zašto? Nama dobro i ovako.

Z. R.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika