Kolumne

Netko dobija, a netko gubi

Izgradnja prometne infrastrukture dio je zacrtanog programa Vlade Srbije nazvanog Srbija 2025. U tom investicijskom zamahu na red je došla i Vojvodina, koja bi u narednih nekoliko godina (barem je tako planirano) trebala dobiti dvije autoceste. Jednu koja će povezati mađarsku i rumunjsku granicu i drugu koja treba biti veza Srijema s Mačvom, zapadnom Srbijom i Bosnom. Tko bi imao što protiv umjesto klackati se kakvom starom cestom voziti modernom prometnicom, kao što i dolikuje XXI. stoljeću? Naravno, nitko. E, sad već bi se dalo diskutirati zašto te poslove rade Kinezi, Turci i Azerbajdžanci. Kao što bi se dalo diskutirati odakle nam novci za to i koliko će nas to na kraju koštati i zašto se kilometar autoceste plaća toliko i toliko milijuna (pa i desetke milijuna) eura.

Izgraditi cestu ne znači samo osigurati desetke, pa i stotine milijuna eura, odabrati one koji će ih graditi, prije toga uraditi projekte već i osigurati trasu, jer, jelte, cesta se ne gradi u zraku već na zemlji, a ta zemlja ima svoje vlasnike. Kako (valjda) nismo na Divljem zapadu, zemlja se od vlasnika ne otima već uzima zarad javnog interesa. Uz naknadu koju je država, ili oni koji za njen račun vrše eksproprijaciju, dužna platiti vlasnicima. Zakon kaže po cijeni koja ne može biti niža od tržišne. A baš oko te tržišne cijene često se razilaze interesi onih koji kupuju i onih koji su silom prilika prinuđeni prodati.

Posljednji je slučaj poljoprivrednika iz Hrtkovaca čije su se oranice našle baš tamo gdje treba proći nova cesta. Na stranu to što se paorima teško odvojiti i od grumena zemlje, na stranu što će to morati uraditi protiv svoje volje, na stranu to što su neki od njih u te oranice uložili podižući sustave za navodnjavanje; pod kapu im ne ide ponuđena cijena. Procijenili su: tri puta je niža od one realne, tržišne. I dok se putarski strojevi spremaju ući u kukuruzišta, ne miruju ni poljoprivrednici, pa su neki od njih već angažirali odvjetnike i podnijeli tužbe. Realni su pa znaju strojeve neće moći zaustaviti, ali barem da im oduzeta zemlja, kada već tako mora, bude pristojnije plaćena.

Hrtkovčani su dobili ponudu na stol. Paori u okolici Sombora još su u iščekivanju. Niti znaju kuda će cesta ići, niti koliko će im ponuditi. Ali se zato već pitaju kako će s jedne na drugu stranu njive ako posred nje prođe ograđena cesta.

Z. V.