Kolumne Kolumne

Senzibilna otupjelost

Neki od čitatelja zacijelo su čuli vic o tome kako utvrditi spol ribice u akvariju, ali kako se baš zgodno uklapa u bit teme možda i nije zgorega ponoviti ga. A recept za to je jednostavan: treba ju nahraniti. I? I... ako je pojeo, onda je muški; ako je pojela, onda je žensko.

Slična jedna rasprava vodila se u utorak navečer na prvom programu Radio-televizije Srbije (RTS) u povodu netom usvojenoga Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koji već duže vrijeme iritira članove Odbora za standardizaciju srpskoga jezika pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU). »Žena borac ili borkinja«, »vatrogasac ili vatrogaskinja«, »trener ili trenerka«... pitanja su o kojima su gosti u studiju iznosili oprečna stajališta, ne pokazujući niti na trenutak spremnost na popuštanje ili uvažavanje drugačijeg mišljenja. Tako je, recimo, član Odbora za standardizaciju srpskoga jezika dr. Vladan Jovanović ponovio kako je ovdje riječ o politizaciji jezika, odnosno da prigodom donošenja ovoga zakona nitko nije konzultirao struku što za posljedicu ima da su pojedine zakonske odredbe »direktno uperene protiv srpskog jezika«. U obranu protiv zakonski normirane promjene jezika on je naveo njegovu »liberalnost« koja se, kao živa materija, u praksi svakodnevno mijenja, prihvaćajući ili odbijajući nove nanose kao prirodne, odnosno neprirodne. S istih polaznih stajališta u obranu Zakona stale su i profesorica na Sveučilištu Singidunum dr. Valentina Bošković-Marković i pomoćnica ministrice u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Nina Mitić, koje su također isticale kako je jezik živa materija i da mu zbog toga i u javnoj upotrebi treba omogućiti pravo na rodnu ravnopravnost. U prilog tome one su navele da za to u praksi već odavno postoje primjeri, ne samo kada je riječ o zvanjima nego i o velikom broju anglicizama koji su također ostali izvan domene standardizacije.

Čak i ako u utorak niste gledali Upitnik (tako se zove emisija), čak i ako u ovu temu niste dovoljno upućeni niti vas ona odveć zanima, zacijelo se ne biste iznenadili kada biste čuli da je tom prilikom bilo riječi o tome kako iza Zakona o rodnoj ravnopravnosti i »politizacije jezika« stoji Bruxelles, te da »ovi rogobatni nazivi« predstavljaju »kroatizaciju srpskog jezika«, jer – poznato je – hrvatski i inače obiluje neologizmima u kojima se nazivlje ženskog roda za zanimanje već odavno odomaćilo.

Što je, dakle, zanimljivo u ovoj zanimljivoj raspravi o rodnoj ravnopravnosti u domeni srpskoga jezika u kojoj stavove sučeljavaju pristaše konzervativnog i liberalnog pristupa jeziku? Pa, zanimljivo je to što su i jedna i druga strana sve vrijeme šutjeli kao ribica s početka teksta glede »lokalne institucionalizacije bunjevačkog jezika«, pa im se nije mogao utvrditi »profesionalni spol«. Niti riječi o politizaciji kada je riječ o pretvaranju bunjevačkog iz govora u jezik (!) ni od dr. Vladana Jovanovića niti od dueta Mitić – dr. Bošković-Marković nismo mogli čuti od veljače do danas. Promakao im je i Bukvar nepismenih u vidu Gramatičkog i pravopisnog priručnika bunjevačkog jezika Ane Popov i dr. Suzane Kujundžić-Ostojić, kao što su ostali i gluhi na apele da dignu glas u obranu struke i na taj način jasno javnosti stave do znanja vlastito stajalište o nicanju lingvističkog zaperka, čiji su plodovi svakodnevno vidljivi. Ovoj grupi reprezentatvnih primjeraka, koji se u utorak navečer okupio da bi raspravljao o tome može li se reći vatrogaskinja ili ne, mirne duše možemo pridružiti i tzv. javni servis koji je također ostao gluh na raspravu koja jeste bila vezana za Suboticu, ali koja po svojoj naravi i značaju daleko prelazi granice njezina, pa i državnog atara. Nikome, naime, iz RTS-a (uključujući tu, naravno, i Radio-televiziju Vojvodine) na pamet nije palo da bi i ovo mogla biti zanimljiva tema, bar koliko i »borkinja« u srpskom jeziku. Takav odnos javnih servisa prema svojim građanima (posebno prema jednom njegovom dijelu), uz ničim utemeljenu arbitrarnost, pokazuje i toliko učestale nadmenost i ignoriranje, pa i izglasavanje Zakona o rodnoj ravnopravnosti – osim što stiže od onih od kojih se to najmanje očekivalo (»predsednik Vučić ga je potpisao«, Upitnik, 25. svibnja 20121.) – iz istih razloga djeluje kao prirodna posljedica uzroka kojeg su sami stvorili. Nešto poput one stare: »Na drugom gledaj, na sebi čekaj«. Ili možda nešto novije: »Svi su ljudi isti, svaki tuđe voli – kad njegovo dirneš, srce ga zaboli«.

Z. R.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika