Kolumne

Dojmovi

Veleposlanik Hidajet Biščević boravio je tijekom prošlog tjedna u jednodnevnom posjetu Subotici ili točnije ustanovama i institucijama hrvatske nacionalne zajednice. Suradnja i bolja komunikacija, te daljnja potpora kako države Hrvatske tako i njenih diplomatskih predstavništava poruka je odaslana nakon ovog posjeta.

A konkretnu potporu matične države hrvatska zajednica u Srbiji dobija za razne projekte i inicijative. Posljednja u nizu je pomoć Istarske županije koja je donirala 5.000 eura za opremanje vrtića u kojima se odgojno-obrazovni rad odvija na hrvatskom jeziku. Ne tako davno udruge su dobile sredstva zahvaljujući suradnji s Osječko-baranjskom županijom, prije toga Vukovarsko-srijemska županija pomogla je kupnju Šokačke kuće u Vajskoj i da ne nabrajam više, jer bi popis županija i gradova na koje može računati hrvatska zajednica u Srbiji bio podulji.

I vratit ću se na posljednju donaciju, onu koja je obradovala najmlađe, a realizirana je zahvaljujući potpori Istarske županije. »Istarska županija odlučila se aktivnije uključiti u suradnju s Hrvatskim nacionalnim vijećem na regionalnoj razini i dodijeliti financijska sredstva kako bi dala skroman doprinos lakšoj provedbi vaših projekata. Kao multijezična i multikulturalna regija koja velike napore ulaže u njegovanje tradicija i kulture svih etničkih manjina na području Istarske županije, u jačanje međusobnog razumijevanja te izgradnju tolerantnog i otvorenog društva, svjesni smo koliko je značajno poduprijeti iste inicijative usmjerene prema hrvatskom narodu izvan Hrvatske. Smatramo da su sve naše različitosti ujedno i naše veliko bogatstvo koje treba čuvati bez obzira na narodnu pripadnost i nacionalne granice. U tom smislu očuvanje kulturnog naslijeđa izrazito je važno za pripadnike hrvatske manjine u Srbiji, a time i osiguravanje što kvalitetnijeg obrazovanja i informiranja na hrvatskome jeziku i pismu, počevši od najranije dobi«, riječi su zamjenice župana Istarske županije Sandre Ćakić-Kuhar.

Važne su takve riječi potpore i ohrabrenja, naročito kada odnosi Srbije i Hrvatske dođu do točke pucanja (na sreću ne onog pravog) i kada se novine utrkuju tko će imati »ubitačniji« naslov poput onoga: Užas! Hrvati nas zovu na ljetovanje tamo gdje je ubijeno tisuće Srba, more je danima bilo crveno od srpske krvi.

I da se vratim na početak i veleposlanika Biščevića. U pravu je kada kaže kako je njegov dojam »da se ovdje pokreću inicijative u trenutku kada smo mi na pragu dogovora o ozbiljnom bilateralnom razgovoru, što bi upućivalo da postoje neki kojima možda nije u interesu takva vrsta dijaloga kojim bi se rješavala otvorena pitanja, kojih ima i previše«.

Z. V.