Izražavajući se u više formi ̶ skulpturi i slici, ali i stripu, novosadski likovni umjetnik Zvonimir Vidić stvara već više od dva desetljeća. Rođen 1969. u Subotici, za umjetnost se odlučio u ranoj mladosti, te upisuje i završava Srednju školu za dizajn Bogdan Šuput u Novom Sadu. Potom je studirao na novosadskoj Akademiji umjetnosti, na Odsjeku za kiparstvo, ali nije diplomirao. Samostalno izlaže od 1997., a izlagao je nekoliko puta u Subotici i Novom Sadu, mahom u profesionalno negalerijskim prostorima.
Vidićeve skulpture su manjeg formata, a realizira ih u porcelanu i keramici. Iako nastoji izbjegavati »izme« u opisima vlastitih djela, i u skulpturi i u slici, njegov stil bi se najjednostavnije mogao opisati kao figurativan i snažno ekspresivan.
»To je učenje vještine, prepoznati sebe kroz liniju, potez i ton«, kaže na početku razgovora, pričajući o svojem stvaralaštvu Zvonimir Vidić. »Prepoznati svoja osjećanja i prenijeti ih autentično s vještinom zanata, bilo da je slika, skulptura ili kadar u stripu. Kao muzičar koji traži svoju melodiju. Tema mojih radova sam ja, moj doživljaj onoga što stvaram. S godinama stil se mijenja na osnovnoj liniji koju, nadam se, posjedujem.«
Strip Međugroblje
Povod za razgovor s Vidićem jest grafički roman (strip) Međugroblje, kojega je radio sa scenaristom Zoranom Penevskim. Naime, tjednik NIN je Međugroblje proglasio najboljim domaćim stripom u 2020. godini, ocijenivši ga kao »introspektivno poniranje umjetnika u svoje najdublje virove, kako u korijene podstreka za stvaralaštvo tako i u razloge za konfliktne odnose s bližnjima«. Za Vidića je to vjerojatno najveći uspjeh u dosadašnjoj likovnoj karijeri.
»Rad na Međugroblju je bio veliki izazov, tekst Zorana Penevskog doživio sam veoma osobno. Mi se nismo poznavali ranije, a kada sam dobio tekst imao sam osjećaj da je pisan upravo za mene. Rad na ovom grafičkom romanu je trajao oko tri godine, tijekom rada bilo je promjena u materijalu, stilu i kadriranju. Mislim da me je ovaj roman oblikovao kao autora. Pozitivnu ocjenu tjednika NIN doživljavam kao potvrdu da je rad prepoznat i doživljen, to mi pruža veliku motivaciju«, kaže naš sugovornik.
Suveniri za nezavisnost
U domeni komercijalnog stvalaštva Vidić je poznat po skulpturama manjeg formata u formi suvenira. Za suvenir subotičke Gradske kuće dobio je i nagradu Turističke organizacije Grada Subotice.
»Suvenirom se bavim iz ekonomskih razloga, to mi pruža mogućnost da budem nezavisan u svojem autorskom radu. Da svoj autorski rad ne moram prilagođavati ukusu kupca. Suvenire izrađujem u porculanu, u Subotici sam prepoznatljiv jer su oni već dugi niz godina prisutni u tamošnjim suvenirnicama i prodajnim galerijama«, pojašnjava Vidić.
Zanimljivo je i da ga je Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo iz Subotice angažirao za izradu skulptura trojki plesača u bunjevačkoj nošnji. Skulpture su naručene za potrebe obilježavanja prošlogodišnjeg jubileja Centra.
»Kalup za trojke plesača je urađen, ali modeli nisu izliveni. Nažalost, nisam bio u mogućnosti završiti tu narudžbu. Važno je da kalup postoji, nadam se da će Bunjevačko kolo prihvatiti taj model za neku drugu svrhu«, kaže autor.
Umjetnički kruh
Poznato je da se od umjetnosti, posebice u siromašnjim državama, teže ili teško ostvaruje tzv. materijalna egzistencija. Stoga umjetnici, pa tako i naš sugovornik, rade razne poslove koji su tek možda u nekom najširem kontekstu bliski njihovoj struci.
»Na ovu temu bi se moglo puno toga napisati. Po meni, ljudi prepoznaju kvalitetu i žele ju platiti. Kao i kad kupujete cipele, želite da budu kvalitetne, lijepog dizajna, da se ne raspadnu nakon mjesec dana. Na kraju, kad se raspadnu od nošenja, njihova kvaliteta će se prepoznati recimo i na slici kada ih naslikaš, poput cipela na poznatoj slici Van Gogha. Na kraju, Van Gogh bi ih vjerojatno naplatio da je živio duže«, smatra Vidić.
Na kraju razgovora, Vidića smo pitali i za daljnje planove.
»Kada je u pitanju strip, dobio sam nekoliko scenarija. Radim na njima, nadam se da ću ih završiti, nemam baš puno vremena jer me čekaju neki poslovi. Što se tiče izlagačke aktivnosti, izlažem gdje mogu i gdje me pozovu, ali ne razmišljam puno o tome. Planova po tom pitanju imam, ali to su samo planovi«, kaže Vidić na kraju razgovora.
D. B. P.
