Kolumne
Dobar, loš, zao
Sredinom ovog tjedna u dnevnom listu Politika (a nakon oštrih riječi upućenih na relaciji Grlić Radman – Vulin) objavljen je tekst Napredak Srbije ruši snove Hrvatske u regionu, a iz izjava danih u tom tekstu da se iščitati kako Hrvatska konstantno djeluje protiv Srbije, kako će koristiti sva sredstva da komplicira pristupanje Srbije Europskoj uniji, a u ta »sva sredstva« spada pitanje manjina, granice, nestalih osoba. A sve to zbog hrvatske iskompleksiranosti značajem koji Srbija ima u regiji, gdje se nametnula kao lider. Što je pozicija na koju, kao članica EU i NATO saveza pretendira i Hrvatska. Ide se čak toliko daleko da se Srbiji daje centralno mjesto u unutarnjim političkim sukobima HDZ-a i SDP-a. Podsjeća se također kako je Hrvatska i do sada zatezala oko pristupnih procesa Srbije ka EU. Hrvatska se tako apostrofirala kao »loš momak«, jedan od kočničara napretka Srbije ka Europi i njenim demokratskim principima. I zgodno to dođe da se onima koji vijesti iščitavaju i percepiraju »na prvu loptu« podastre još jedan dokaz neprijateljskog djelovanja Hrvatske, u čijoj vanjskoj politici izgleda ne rade ništa drugo već samo smišljaju poteze i načine kao raditi protiv Srbije.
Kad bi se netko htio udubiti i reći cijelu istinu, recimo samo o pristupnim pregovorima, onda bi tu svakako trebalo dodati i kako blokiranje određenih poglavlja nije hrvatski izum patentiran da Srbiju zadrži podalje od granice EU već realnost koju prolaze sve zemlje koje pretendiraju biti dio europske obitelji.
Podsjetit ću samo na intervju Jadranke Kosor, objavljen u Hrvatskoj riječi prije nekoliko tjedana, u kome je ona podsjetila da je Slovenija Hrvatskoj blokrala čak 14 poglavlja (od ukupno 35, koliko svaka kandidatkinja za članstvo u EU mora zatvoriti). Problem nisu riješile uzavrele strasti, optužbe, napadi već (gle čuda) dogovor. A za to su (jel da) potrebne dvije strane.
A pitanje granice? Pa valjda je normalno da svaka država ima definirane vanjske granice i zašto bi bilo što trebalo biti sporno ako se inzistira na tome? To što je sada ovoj generaciji političara »zapalo« da riješi ono što je kroz stoljeća pobrljavio Dunav, koji s aktualnim političkim odnosima Srbije i Hrvatske nema ama baš nikakve veze, njihova je sudbina i »žaba koju moraju progutati«.
Z. V.
