Kolumne

Tko je na čijoj strani?

Ne želimo birati stranu – to je suština onoga što je i za Hrvatsku riječ kazao predsjednik Skuštine grada Subotice Bálint Pásztor govoreći o uvođenju »bunjevačkog jezika« u službenu uporabu na teritoriju Subotice i općenito o prijeporima koji postoje između Hrvata i Bunjevaca. Obrazlažući takav stav Pásztor je kazao kako njegova stranka (SVM) smatra da jednaka prava trebaju imati svi, koji za to ispunjavaju uvjete. Uz rizik da ponovim po tko zna koji put ono o čemu smo već pisali, to ispunjavanje uvjeta u slučaju subotičkih Bunjevaca znači da bi »bunjevački jezik« trebao postati jedan od četiri službena subotičkih jezika, bez obzira što pripadnici te zajednice ne čine, zakonom određenih, 15 posto stanovništva.

Ima u tome i jedna pozitivna stvar. Po tom istom aršinu – »ne želimo birati stranu« Hrvati će bez problema dobiti hrvatski kao službeni jezik u Somboru, Apatinu i Baču. Ako »zaškripi« s potporom vladajućih, tu su oni uz njih (SVM) koji će se založiti da isti princip i ista prava važe ne samo u Subitici i ne samo za Bunjevce. Ako se držimo političke dosljednosti. E, ako se ne držimo (a politička dosljednost nikada nije bila odlika naših političara i političkih stranaka), onda cijela priča o nebiranju strane i jednakim pravima pada u vodu. Ne kao kamen, već kao stijena. Jer i političkom laiku teško je uopće povjerovati da bi se Pásztorova stranka, po principu istih aršina, nebiranja strana, založila da, primjerice u Somboru, 7.070 Hrvata može kazati da je hrvatski jezik uveden kao jedan od tri službena jezika u tom gradu. Službeni zahtjev stigao je na adrese tri spomenute lokalne samouprave, pa će se na njega trebati i odgovoriti.

I kada smo kod odgovora: više od dva tjedna kod nekog službenika, u nekoj ladici, prašinu skuplja zahtjev Hrvatskog nacionalnog vijeća da dva ministarstva i jedno pokrajinsko tajništvo razriješe dilemu je li stariji zakon ili odluka lokalne razine vlasti. A odnosi se na kriterije koji moraju biti ispunjeni da bi se iz lokalnih proračuna mogla dobiti sredstva za nacionalna vijeća.

Z. V.