Kolumne
Odvodnjavanje isparavanja
Malo što je i najvećem flegmi u stanju dignuti tlak kao što je to stvar s nejasnim računima. A toga, fala Onom, kod nas bar ne manjka. Čuvena »vazdušarina« – vjerojatno namjerno nazvana »sredstva za izgradnju i infrastrukturu na javnim površinama« – tako je postala sinonim za mnoge nelogičnosti koje građanima periodično stižu na naplatu u vidu računa. Dovoljno je samo pogledati račun Elektroprivrede Srbije za struju, pa se izgubiti u 17 stavki koje mjesečno pune proračun ove tvrtke kao što je dovoljno zapitati se zašto se naknada za odvoženje otpada naplaćuje po četvornom metru, a ne po broju članova kućanstva? U ovu bi se kategoriju, možda malo light kada je riječ o nelogičnosti ili nezadovoljstvu građana, mogla uvrstiti i naknada koja se plaća Javnom komunalnom poduzeću Dimnjačar za usluge čišćenja dimnjaka, napose kod onih koji ga nisu srušili s krova, a godinama ga već ne koriste.
U posljednje vrijeme, pak, kvartalno dizanje tlaka, odnosno primat od »vazdušarine« uvjerljivo je preuzela naknada za odvodnjavanje što ju građanima redovito isporučuje Javno poduzeće Vode Vojvodine. Zaista je teško u(s)tvrditi tko je tu nezadovoljniji: poljoprivrednici s većom površinom zemlje, koji ovaj namet plaćaju na desetke tisuća dinara godišnje ili pak vlasnici »par kotarica zemlje« u svom dvorištu. Razlog za to je jednostavan: i jedni i drugi taj račun doživljavaju kao guranje ruke u džep i izvlačenje novca iz njega, a da im pri tome nije jasna niti svrha niti od toga vide koristi za opće dobro.
Na službenoj internetskoj stranici Voda Vojvodine kao razlog za naplatu navodi se kako se ova sredstva koriste za odvođenje suvišnih voda s područja Vojvodine preko manjih i većih kanala i crpnih stanica, te Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav, zaključno s velikim vodotokovima, pa održavanje tako velikog sustava zahtijeva mnogo sredstava koja se dijelom osiguravaju i putem naknade za odvodnjavanje. Od funkcioniranja tog sustava, navodi se u sljedećoj rečenici, ovisi 1,8 milijuna hektara zemljišta u Vojvodini (oko 80%), te ukoliko presuši izvor financiranja vodoprivrede, stoji u dramatičnom zaključku, »Vojvodina bi se mogla vratiti u stanje od pre tri veka – nepregledno močvarno i opustošeno prostranstvo«! Autoru teksta pod nazivom Naknada za odvodnjavanje kapa dolje: lijepo sročeno, razumljivo i u teoriji logično. Eh, kada bi još tako bilo i u praksi. Ili bar u velikom dijelu koji se na nju odnosi.
Prva stvar koja se kosi s logikom ovoga teksta, a koja onda budi sumnju u njegovu iskrenost, je: o kakvom se močvarnom prostranstvu može raditi u situaciji kada nam se broj sušnih godina u posljednje vrijeme povećava nevjerojatnom gustinom? Primjera radi, u Subotici je prošle godine u prosjeku palo 566,4 litre oborina po četvornom metru (izvor: Sumeteo.info), tri godine ranije 461, a 2011. tek 407 litara! S 900,4 i 858,7 litara 2010. i 2014., u usporedbi s prosjekom od 500-600 litara, djeluju kao monsunske godine koje koliko-toliko ublažavaju žeđ najkvalitetnijeg zemljišta koje je »u jednom cugu« u stanju povući i 100 litara po četvornom metru. O »žeđi« pijeska, a dobar dio područja Grada upravo pedološki pripada Subotičko-horgoškoj pješčari, izlišno je i govoriti, jer to vidi i dijete svojim očima nakon svakog pljuska. Nelogično je, pa čak i drsko, pisati o močvarnom i opustošenom prostranstvu kada je u Subotici, kao i u mnogim drugim vojvođanskim sredinama, još od Marije Terezije pa do osamdesetih godina prošlog vijeka postojao sustav kanala, zvani šančevi, koji su površinsku vodu s ulica »regulirali i odvodili« bolje od današnje kanalizacijske mreže. Ti šančevi su, neka se podsjete oni koji su tome svjedočili – na užas i strepnju svojih roditelja – bili puni djece nakon svake obilnije kiše, jer su znali da će potočić »do pasa ili vrata« (ovisno o visini mališana) i tako ubrzo ispariti. Jesu li ti kanali otkopani i privedeni namjeni? Nisu. Jesu li nam ulice pune vode nakon svakog pljuska? Jesu. O kakvom se, onda, odvodnjavanju govori i u ovako sušnim godinama i na ovako žednom terenu kada malo jača kiša izaziva poplavu?
Isto pitanje postavlja se i kada je riječ o utrošku tih sredstava. Na službenoj stranici Voda Vojvodine u istom tekstu stoji da ona završavaju u Proračunskom fondu za vode AP Vojvodine. Ako se u obzir uzme da je ovom naknadom obuhvaćeno preko 600.000 kućanstava u Vojvodini, uz cijenu od 1.200 dinara po hektaru, plus oni s dvorišnim vrtovima... Uffff, puno... Gdje, što, kome...? Pitanja se sama nižu.
Z. R.
