Kolumne

Izdaje se, rasprodaja...

»Rat je strašan, strašan...«

»Pa, što je? Što se dogodilo?«

»Igrali bismo poker, ali nam nedostaje četvrti.«

Ovako, parafrazirano, glasi dijalog između majke jednog od dvojice engleskih pilota i njenog sina u kultnoj seriji BBC-a 'Allo, 'Allo nakon što su nekako uspjeli uspostaviti telefonsku vezu između zbog bombardiranja zamračenog Londona i bojišnice u Normandiji u čijoj se pozadini čuju granate i pucnjevi. Ništa, dakle: »Kako si, sine; jesi li zdrav, imaš li što pojesti, popiti, puno je ranjenih, mrtvih...?«. Ništa ni o tome kako je London razrušen, nema struje, vode, puno je ranjenih, mrtvih... Sve je, zapravo, stalo u konstataciju da im u uobičajenoj partiji kartanja zbog strašnog rata nedostaje četvrti igrač.

Tko zna kada će i kako engleski pisci, scenaristi, redatelji, glumci i producenti odreagirati na polumobilizacijsko stanje koje je prouzročio koronavirus i svojim specifičnim, ali uvijek vrhunskim humorom pretvoriti nam dane koje svi skupa preživljavamo već skoro godinu dana u komediju koja tjera suze na oči. Za mnoge ne znam, ali poznajem jednu osobu koja jedva čeka na to.

I dok se zamišljena ekipa priprema »ostatku svijeta« prikazati komičnu stranu tragedije (tko zna: možda se već upravo tako nešto i događa), vratimo se mi iz sfere apstraktne i pomalo otkačene umjetnosti u sivu realnost, jer je detalja promijenjenog načina života posvuda oko nas. Treba samo malo pažljivije pogledati, pa se slika sama naslika. Prolazite li, recimo, centrom grada u gotovo svakoj ulici uočit ćete prazne izloge na kojima piše »izdaje se« ili pak »totalna rasprodaja zbog zatvaranja«. Dobro, bilo je toga i ranije, ali ne u ovolikom broju. Ostavimo li po strani političku ili neku drugu pozadinu, u najvećem broju slučajeva ipak je to bio pouzdan znak ekonomske nesposobnosti ili nemoći prilagođavanja aktualnom trenutku vlasnika butika, kafića, pekara ili lokalnih ispostava prodavaonica sa središtem u nekom drugom gradu, a čija se suština uvijek svodi(la) na to da su rashodi bili veći u odnosu na ostvarene prihode. Tako je na mjestu nekadašnjeg Standarda danas Simpo i Metalac, na mjestu robne kuće Beograd velika kineska prodavaonica svega i svačega, na mjestu bivših Borova ili Jugoplastike... ne znam ni ja što, a o broju izmjena malih prodavaonica gotovo je nemoguće i govoriti.

Iako je suština i nekadašnjeg i sadašnjeg razloga propadanja malih prodavaonica, bez obzira na njihovu prirodu ista i svodi se na računicu prihoda i rashoda, uzroci su ipak drugačiji. Za današnje stanje, jasno je to i bez poznavanja osnova političke ekonomije, kriv je taj »najsmješniji virus«, a posljedice su iz dana u dan sve uočljivije. Drugim riječima, na postojeće objektivne uvjete kao što su plaćanje najma prostora i pad kupovne moći nadomjestili su se i oni o značajnom skraćenju radnog vremena, objektivnim problemima u nabavi robe i psihološki izazvanoj štednji kod dobrog dijela populacije koja se preko noći (bolje rečeno: proljeća, ljeta, jeseni i zime) odrekla mnogih »luksuza« na koje do jučer nije obraćala pozornost. Da stvar bude gora, ne događa se to samo onima koji zakupljuju gradski prostor nego i samim vlasnicima istih tih prostora, jer svojim dnevnim utroškom nisu u stanju pokriti niti osnovne troškove, poput plaćanja komunalnih računa i isplata plaća.

Ništa bolja slika nije ni na subotičkom Buvljaku, gdje je sve veći broj tezgi zatvoren. Iako su razlozi za to u ovom slučaju uglavnom vezani za nabavu robe (za odlazak u Mađarsku bez obavezne desetodnevne karantene u povratku potreban je negativni test na covid, a to, naravno, košta), posljedice su iste: privremeni ili konačni bankrot vlasnika koji se za izvor prihoda moraju snalaziti na drugi način (ako za to postoji ikakva mogućnost).

Zatvaranje izloga u središtu grada ili tezgi na Buvljaku, ma što tko mislio o tome, nije samo individualni problem njihovih vlasnika nego će se njegove posljedice, baš poput virusa koji ih je izazvao, geometrijskom progresijom širiti i na sudbinu grada i njegove ekonomske moći. Uz već davno konstatirane probleme u području usluga (ugostiteljstvo, prije svega) i turizma, (n)ovi će samo pogoršati stanje iz jednostavnog razloga: oni koji su do jučer plaćanjem najma punili gradsku kasu, od sutra će, na ovaj ili onaj način, postati njeni korisnici u redu za obrok narodne kuhinje. Što je najgore, polje djelovanja lokalne samouprave u postojećim uvjetima također je veoma suženo, jer se i sama mora pridržavati normi koje propisuju više, odnosno državne instance.

Iako rješenje u ovom trenutku izgleda teško dohvatljivo, realne prilike tjeraju na to da se u pomoć pozove struka. Ima je i u tijelima lokalne samouprave, ima je na Ekonomskom fakultetu, ima je među oko 140.000 ljudi na teritoriju Grada. Jer problem sve većeg broja zatvaranja poslovnih prostora ujedno postaje i opći i ako se ne nađe modus da se tim ljudima pomogne, bilo u vidu manjih zakupnina ili na neki drugi način, brojka socijalnih slučajeva i korisnika kontejenerskih usluga iz dana u dan bit će sve veća. Konačno, nije ni svatko prilikom odabira zanimanja imao proročansku viziju o opstanku univerzalnih zanata: frizera, proizvođača kruha i pogrebne opreme. E, da: i medikamenata.

Z. R.