Kolumne

Plivanje – prilika u kontinuitetu

Uz gimnastiku i atletiku, to je opće poznata stvar, plivanje je jedan od bazičnih sportova. Još davno, davno pametni ljudi su utvrdili kako je kod plivanja, kao ni u jednoj drugoj vrsti tjelesne aktivnosti, mobiliziran najveći broj mišića što onda blagotvorno djeluje na organizam. Drugim riječima, prilikom plivanja razvijaju vam se i nožni i ručni, i leđni i stomačni, i vratni i prsni mišići, plus dišni mehanizam, plus apetit i metabolizam što na koncu rezultira lijepim tijelom i još ljepšom zdravstvenom slikom. Tako je to i ako se bavite gimnastikom ili atletikom, skijanjem, klizanjem ili nekim drugim sportom koji zahtijeva visoku motoriku, ali plivanje je i tu na vrhu.

I pored toga što ima dugu tradiciju javnih kupališta (nekadašnje Fekete i Heizlerovo kupatilo u gradu, te Ženski i Muški štrand na Paliću), plivanje u Subotici – a slobodno možemo reći i u ostatku države – nikada nije imalo status koji objektivno zavrjeđuje: u XIX. stoljeću to je bilo umijeće rijetkih, da ne kažemo povlaštenih, a nakon toga, dakle u XX. vijeku, stvar individualne volje, sposobnosti i upornosti. Primjera radi, dobar dio starije populacije potvrdit će da je plivati naučilo s omasovljenjem radničkog turizma u drugoj polovici XX. stoljeća – na moru, a ne na Paliću, Ludošu, u navedenim kupatilima ili pak nenavedenim okolnim jezerima ili barama. I upravo taj zdravi način omasovljenja pristupa vodi – koji je započeo otvaranjem radničkih odmarališta duž jadranske obale, a nedugo zatim i početcima moderne verzije pojma »turizam« – bio je prilika da se s njim nastavi i kada se s mora vrati, prije svega kada je riječ o djeci. Bila je to, dakle, prilika, ali, na žalost, neiskorištena.

Na sreću, za razliku od mnogih drugih stvari u životu, plivanje je »prilika u kontinuitetu«; ako ju ne iskoristiš danas, ništa te ne priječi da pokušaš sutra. To što su generacije i generacije učenika učene da ne uče plivanje ne znači da istu stvar, ako već neće nastavnici tjelesnog, u svoje ruke ne mogu uzeti i sami roditelji, pa o trošku vlastite energije, strpljenja i upornosti naučiti svoje dijete umijeću od koje će u životu imati samo koristi, uz nula posto štete. Istina je da bi za provedbu organiziranog učenja plivanja od vrtićko-osnovnoškolskog uzrasta prvo to trebalo uvesti kao obvezni vid u okviru nastave tjelesnog odgoja, istina je i da bi za to trebalo stvoriti uvjete u vidu znatno većeg broja bazena od postojećih, istina je i da bi za to trebalo znatno više novca (za početak, bar onoliko koliko se ulaže u obnovu ili izgradnju hramova i crkava), ali istina je i da je da je najvažniji članak svakog našeg zakona – rupa u njemu. Ta rupa mogla bi se iskoristiti... Ali, da ne ulazimo u polje pedagogije, jer je prostora za učenje ili pak rekreaciju i bez toga sasvim dovoljno.

Jedna od ljepših vijesti vezanih za ovu temu svakako je ona da je JP Stadion, nakon dva mjeseca stanke, ponovno otvorio vrata dva subotička bazena. Tako građanstvo, ono željno plivanja ili brčkanja, ponovno može u ranim jutarnjim satima (od 6 do 7.30) i u »pristojno vrijeme« (od 11 do 17) birati hoće li na kupanje u Dudovu šumu ili pak na Prozivku. Iako nije do Stadiona niti do lokalne samouprave, nameće se pitanje zašto su bazeni bili zatvoreni i do sada? Neusporedivo je više ljudskih kontakata, a o distanci da i ne govorimo, i kod frizera i u trgovačkim centrima, pa su se ljudi i šišali i kupovali dok im je za kupanje ostala samo kada ili tuš kabina. Ili: ako je građanin svjestan i pridržava se svih propisanih normi kao kupac, zašto to ne bi bio i kao kupač? Ili: zar je bazen toliko za zdravlje opasnije mjesto od supermarketa? Ali, kao i s pedagogijom, da ne ulazimo u te stvari, jer i tako nisu stvar koja se tiče Subotice nego mnogo šire.

Vratimo se stoga sadašnjem trenutku i pokušajmo iz njega izvući ono najbolje. Otvaranje dva bazena prava je prilika za sve koji za ovih skoro godinu dana nisu atrofirali duhom da se ponovno prepuste užitku čiste vode, istina uz dodatke neophodnog klora. Prava je to prilika da se mišići i kosti, nakon početnih »krik-krok«, namjeste onako kako im to prirodno odgovara; da se malo odugovlači s prvim kontaktom s vodom (»brrrr, malo je hladna«) i da na koncu, siti od plivanja, osjetite kako ste gladni kao vuk. Prava je to prilika i da se, onako posve slučajno, sretnete s prijateljem ili poznanikom i da u priči obrnete sve poznato i nepoznato što vam je do sada promaklo. Otvaranje bazena prava je prilika i da se, uz knjigu ili novine, porazmisli o »smislu života«. Recimo, koliko su lijepi trenutci koje ste posvetili sami sebi, posebno ako se u obzir uzme nekoliko faktora: a) tko zna koliko će ovo trajati, odnosno kada će bazeni opet biti zatvoreni; b) uvidjeti prednosti trenutačnog praktičnog trenutka u odnosu na zamišljeno »online plivanje« i c) iskoristiti ove pogodnosti dok se ne otvori kompleks bazena u Mórahalomu, Kiskunmajsi, Makóu ili već nekom drugom obližnjem, a infrastrukturno neusporedivo boljem, ljepšem i razvijenijem mjestu.

O tome zašto je to tako u susjednoj Mađarskoj a kod nas nije i tako često razmišljate, imate svoj sud i... U pravu ste.

Z. R.