Intervju Intervju

Hrvatska zajednica – okidač za poboljšanje odnosa

S Bojanom Klačarom, izvršnim direktorom Centra za slobodne izbore i demokraciju (CeSID), razgovarali smo o vladavini prava i radu srbijanskog parlamenta, različitim pozicijama s kojih nastupaju ovdašnje političke stranke, a Klačar je komentirao i izbor Ivice Dačića za predsjednika parlamenta, kao i izbore u SAD-u koje je pratio cijeli svijet, a za koje je i srbijanska javnost pokazala posebno interesiranje. Teme razgovora su bile i novo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u Vladi Srbije i sudjelovanje predstavnika ovdašnje hrvatske manjine u aktualnoj vlasti.

Bojan Klačar je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu 2005. godine, a master rad na temu izborne komunikacije u Srbiji obranio je 2009. godine. Od svibnja 2014. godine izvršni je direktor CeSID-a, prve organizacije u Srbiji koja je osnovana s ciljem promatranja izbora.

Nedavno je premijerka Brnabić izjavila kako će Vlada održavati tematske sjednice na kojima će nazočiti predsjednik Vučić i predsjednik Skupštine Dačić. Je li takva najava premijerke iznenađenje i predstavlja li takva najava početak brisanja podjele vlasti na zakonodavnu i izvršnu? Ili je u pitanju provođenje permanentne izborne kampanje za predsjedničke izbore? Prema Ustavu Srbije, Vlada je ta koja utvrđuje i vodi politiku države. Vučić i Dačić nisu članovi Vlade. Otkuda sad »trojno jedinstvo«?

To je u suštini preslikavanje realnosti u kojoj je jasno da je uloga Aleksandra Vučića dominantna u političkom životu i da je njegov utjecaj prilikom formiranja ove Vlade veliki. Uvijek napominjem da politička moć u Srbiji, shodno sustavu, ne izvire iz institucija već iz pozicije predsjednika najmoćnije i najveće stranke, jer nema prepreka da predsjednik Srbije bude i predsjednik stranke. Dakle, nije Vučić moćan, jer je predsjednik Srbije već zato što je predsjednik najveće stranke koja daje parlamentarnu većinu za formiranje izvršne vlasti. Ne tako davno Vučić je bio premijer i bio je najmoćnija figura što nam sugerira da se moć »seli« k institucijama u kojima je više stranačke moći. Zbog toga je i Boris Tadić bio dominantna figura od 2008. do 2012. godine, iako nije bio premijer, a Tomislav Nikolić nije, jer je između dva kruga izbora podnio ostavku na mjesto predsjednika SNS-a, što ga je ubrzo razvlastilo. Ova najava nije formalno kršenje nijednog propisa, ali jeste uvođenje prakse koja se čini nepotrebnom. Potpuno je prirodno da postoji bliska komunikacija Vlade Srbije i Vučića, ali nije bilo neophodno da se to podigne na nivo redovnih organiziranja tematskih sjednica. Te sjednice mogu ostaviti dojam prevelike koncentracije moći. Na ovo treba gledati i kao na nastavak i implementaciju postignutog strateškog dogovora u vezi s koncentracijskim karakterom ove vlade i pripremama za zajednički nastup na sljedećim izborima. Izvjesno je kako je ideja vladajuće koalicije da u narednim mjesecima nastupa manje-više kao jedan entitet, s usklađenošću politika na svim nivoima. Kriza u kojoj se nalazimo će biti objašnjenje za sve takve sjednice i odluke koje proisteknu.

Hoće li Vas iznenaditi ako se predsjednik Vučić bude obraćao građanima svakoga dana u isto vrijeme?

Iznenadilo bi me i sumnjam u takav ishod, ali to ne znači da će Vučić odustati od svog uobičajeno visokog intenziteta u javnoj komunikaciji. Kako bi obogatio svoju komunikaciju on je otvorio, i za kratko vrijeme dobio veliki broj pratitelja na Instagramu i to koristi kao kanal u kome se može obratiti bilo kada i više puta dnevno, što se po automatizmu prenese i u tradicionalne medije. Tako Vučić ima priliku da njegove poruke dođu do veće publike za razliku od oporbenih političara koji komuniciraju na Twitteru, mreži s manje potencijala za komunikaciju s biračima.

Predsjednik Vučić čestitao je izabranom američkom predsjedniku Joeu Bidenu, ali smatra, kako je rekao, da bi za Srbiju bilo bolje da je pobijedio Donald Trump. Kako komentirate ovu izjavu? Slična stajališta srbijanskih dužnosnika mogla su se čuti i tijekom kampanje i procesa glasanja na američkim predsjedničkim izborima, a provladini mediji u Beogradu su manje-više otvoreno bili uz Trumpa. »Ja bih se kladio na Bidena jer ima veće šanse, ali molim Boga da pobijedi Trump. Ali, tko god pobijedi, snaći ćemo se«, rekao je Dačić u iščekivanju rezultata američkih predsjedničkih izbora.

Možda je trebalo biti suzdržaniji u nadanjima i očekivanjima od američkih izbora, tim prije što Trump prema anketama nije bio favorit uoči glasanja. Zadržavanje određene vrste neutralnosti je uvijek bolji izbor za male države kakva je Srbija. Svako svrstavanje koje je osobno, a nije strateško može donijeti izazove. Bolja je poruka bila da Srbija želi trajno i sadržajno partnerstvo sa SAD-om nego biranje između dva kandidata. To što su se neki srpski zvaničnici izjašnjavali nije iznenađenje ni novost, jer su i tijekom Trumpovog mandata slali slične poruke, a i srpska zajednica u SAD-u je stala iza Trumpa, sudjelovala u njegovoj kampanji. Čini se da je na takve stavove srpskih zvaničnika utjecala i činjenica da je javno mnijenje u Srbiji prepoznalo bolje odnose između dvije države, na što ukazuju brojna istraživanja u posljednjih godinu i pol dana. Sada ostaje pitanje hoće li nova američka administracija takve stavove uzeti u obzir ili će nastaviti održavati dobre odnose sa Srbijom. Ja sam sklon vjerojati da neće biti nikakve štete zbog takvih izjava, jer američka administracija ima svoje interese i nema prostora za emotivne reakcije prema Srbiji. Vučić je i uoči prošlih izbora 2016. godine bio dio događaja koji je išao u prilog Hillary Clinton, pa to Trumpova administracija nije uzela za zlo. Možda je dobra prilika da Vučić iskoristi svoje poznanstvo s novim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom, riješi sve nedoumice i čvrsto pozicionira dobru suradnju Srbije i SAD-a kao svoj strateški cilj.

Pandemija i dalje traje, a je li čudna neobična izjava Vučića kako mu je BIA javila da se pandemija neće uskoro završiti, pa da je na osnovu takvih informacija donosio mjere u borbi protiv korone. Zar se takve mjere i planovi ne bi trebali donositi na temelju mišljenja zdravstvenih stručnjaka?

Da, ta izjava jest neobična, iznenađujuća i potpuno nova, jer BIA-u nitko nije spominjao do sada iako pandemija traje već mjesecima. Ostalo je potpuno nejasno odakle se sad BIA pojavljuje kao epidemiološki akter i kakve BIA ima veze s epidemiološkim projekcijama. Nismo dobili objašnjenje, a čini se da je i vlast tu temu ostavila u drugom planu, jer se ovaj slučaj više nijednom nije spomenuo. Mislim da je BIA iskorištena kao povod da se ozbiljnost situacije dodatno naglasi, posebno k onim građanima koji imaju simpatije i povjerenje u institucije poretka, prije nego da vjeruju zdravstvenim institucijama. Autoritarnije orijentirani građani će prije razumjeti razmjere problema kada takva potvrda dođe od sigurnosnih agencija, posebno što se njima u Srbiji uvijek pridaju velike moći i sposobnosti.

Prije dvije godine počeli su veliki prosvjedi građana u Francuskoj i Srbiji protiv vlasti. Je li slična sudbina Žutih prsluka i 1 od 5 miliona? Ima li nečeg dobrog i korisnog što je proizašlo iz tih prosvjeda u Srbiji ili je Vučić i iz toga izašao kao pobjednik?

Žuti prsluci i 1 od 5 miliona su bitno različiti prosvjedi; prije svega su imali drugačiju motivaciju i ideološku pozadinu. U Francuskoj su prosvjedi bili masovniji, ali i nasilniji što nije bio slučaj ovdje. Rezultati prosvjeda 1 od 5 miliona su svakako skromniji u odnosu na francuske, ali je nepravedno i netočno reći da nije bilo nikakvih rezultata. Najprije, 1 od 5 miliona je oslobodio ljude straha i to širom Srbije koji su izašli na ulice iskazati svoj politički stav i prosvjed, na početku protiv nasilja u politici. I to je najveći domet ovih prosvjeda. Na njihove skromne rezultate više su utjecali sami organizatori nego Vučić, iako je i on sam veoma brzo reagirao kampanjom Budućnost Srbije, koja je imala funkciju »flastera« na ove prosvjede. Greške organizatora u vođenju prosvjeda su, zapravo, dovele do gašenja istih. Te greške su bile prije svega povezane ili s preširoko postavljenim zahtjevima ili s nerealnim zahtjevima koji su bespotrebno trošili energiju sudionika. Najbolji primjeri za to su zahtjevi za podnošenjem ostavki državnih dužnosnika ili upad na RTS poslije čega je manevarski prostor za djelovanje bio sužen. Kada su ušli na RTS ili poslije okupljanja ispred Predsjedništva, prosvjedi su udarili u zid, nije se imalo više kuda.

Na čelu novog Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog je donedavna dužnosnica oporbene Demokratske stranke Gordana Čomić. »Moramo poraditi da promijenimo sve ono na što nas pet godina upozorava Europska komisija, a to je nedostatak slobode medija, demokratičnosti izbora i slobode ljudi što su osnovni parametri demokratskog društva«, istaknula je Čomić. Jesu li se te promjene trebale provesti i bez toga što je pred državom Srbijom daljnji period usuglašavanja ovdašnjeg zakonodavstva iz područja osnovnih prava, tzv. Poglavlje 23, s tekovinama Europske unije?

Mogle su, kao što se može provesti i sve ostalo, ali najčešće stvari funkcioniraju tako što EU mora izvršiti dodatni pritisak ili poticaj. EU je važan pokretač, jer je strateški partner i vodeći ekonomski saveznik. I to nije od jučer i smatram da nijedna država na Balkanu ne može samostalno provesti ovaj proces, bez pritisaka ili poticaja od same EU. Sjećate se, na primjer, koliko je bilo otpora u suradnji s Haškim tribunalom, a bilo je jasno da se te obveze mogu uraditi i bez vanjskog pritiska i zbog same Srbije, a ne EU. EU je morala utjecati i na obveze Hrvatske u procesu pridruživanja. Međutim, ono što je danas najvažnije za Srbiju jest da se otkoči i ubrza proces europskih integracija, jer trenutna dinamika ne ide u prilog brzom članstvu i Izvještaj o napretku je dobar pokazatelj da ukaže na probleme, nedostatke, izazove i pravce djelovanja. Nova ministrica Gordana Čomić je dobro sumirala te probleme, ali njihovo rješavanje ne zavisi samo od nje, niti od njenog ministarstva. Njena biografija ide u prilog bavljenja ljudskim pravima i društvenim dijalogom i moja su očekivanja da će ona biti u stanju odgovoriti izazovima. Pitanje je samo hoće li biti dovoljno vremena, jer izbore, na nekom nivou, možda dobijemo već i krajem 2021. godine. Da bi se ubrzao proces europskih integracija bit će potreban rad čitave Vlade Srbije, posebno u domeni izbora, medija, borbe protiv korupcije, pravosuđa.

Kako ocjenjujete snagu i djelovanje oporbe danas u Srbiji?

Kao slabo, fragmentirano, bojažljivo. Kao da još nitko nema jasan plan kako dalje. Nastavljene su podjele koje su postojale i prije izbora, iako je bilo za očekivati da će se sve stranke okrenuti novim izborima, umjesto bavljenja osobnim razlozima, uspjesima ili neuspjesima bojkota, pravom i lažnom oporbom. Oporba se danas nalazi u fazi prekomponiranja u kojoj se traže novi aranžmani i platforme za predstojeće izbore. Naziru se nove koalicije, Zelenović i Inicijativa Ne davimo Beograd ili inicijative PSG, Nova stranka i SDS, a primjetno je da neke stranke, poput Narodne stranke ili SSP Dragana Đilasa rade na jačanju unutarnje infrastrukture. Bez dileme, snaga oporbe je veća u Beogradu nego na parlamentarnim ili predsjedničkim izborima, ali je za uspjeh u Beogradu potrebno puno rada imajući u vidu suradnju SNS-a s Aleksandrom Šapićem. Šapić je veliki adut za SNS na predstojećim gradskim izborima i ne bi bilo iznenađenje da bude i kandidat za gradonačelnika. Ono što se čini jest da se oporba i dalje više bavi sobom, a ne biračima, i da su sve svoje aktivnosti sveli na borbu za bolje izborne uvjete, što mora biti važan dio, ali je biračima potrebno ponuditi odgovore i na druge strahove, probleme i strepnje. Bez ozbiljnog rada i promjena u načinu djelovanja političke promjene nisu dostižne.

Kako komentirate žestok sukob među demokratama koji je eskalirao čak i u fizičko nasilje, a počeo je optuživanjem dijela DS-a, među kojima su isključeni članovi da žele suradnju s Aleksandrom Vučićem, dok se predsjednik DS-a Zoran Lutovac našao na meti njihovih snažnih kritika zbog savezništva s Draganom Đilasom, Boškom Obradovićem i Vukom Jeremićem, u nekadašnjem Savezu za Srbiju?

Sukobi u DS-u najviše štete samoj stranci i bojim se da u tim sukobima tko god pobijedi može biti samo akter pirove pobjede. Čini se da je među demokratama iskopan toliko dubok rov da se ne može nadvladati i da DS mora uraditi puno toga da bi osigurao svoju političku budućnost. Proces ujedinjenja stranke, iako najavljen prije godinu i pol dana, stoji i liči da nema šanse da se to dovede do kraja. DS je u Savezu za Srbiju izgubio puno na svom identitetu i nerijetko je bio u drugom planu u odnosu na ostale konstituente. Danas obije struje u DS-u ne razumiju da javnost i birači od njih očekuju odgovore na trenutno stanje, da se bave biračima umjesto iznošenja prljavog veša i diskreditacije brojnih ljudi koji su koliko do jučer bili suradnici. To su vrlo loše poruke i mogu skupo koštati ovu stranku. Imajući u vidu da se očekuje odluka Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave u svezi s pravnim statusom, čini se da će se proces internih podjela nastaviti i poslije Nove godine.

Je li za Vas iznenađenje izbor Dačića za predsjednika parlamenta? Što bi mogao biti ključni motiv takvog izbora?

Pošteno govoreći, Dačićev izbor me iznenadio, jer nije bio ni najavljen ni očekivan, jer se za Dačića spekuliralo o dobijanju neke snažne funkcije u izvršnoj vlasti. Tri su razloga za ovaj izbor, kako se meni čini. Prvo, Dačić je sposoban iznijeti politički dijalog između vlasti i oporbe, ima politički talent i može biti bolji sugovornik i za oporbu od većine dužnosnika SNS-a. Drugo, očito je SNS imao strategiju da u budućem koalicijskom aranžmanu SPS dobije manje političke moći nego što je imao od 2016. do 2020. godine kada su imali snažne resore u izvršnoj vlasti. Treći razlog je uključivanje SPAS-a i Šapića u široku političku koaliciju, što je smanjilo koalicijski potencijal SPS-u i omogućilo SNS-u da »raširi političku igru«. Politička težina SPS-a je manja u Beogradu u odnosu na Šapića, a beogradski izbori su veoma važni. Međutim, ovo ne znači da je ovo nužno i poraz za Dačića, jer on je suviše iskusan i sposoban da ne bi znao iskoristiti i prednosti koje mu donosi pozicija predsjednika parlamenta. Ta pozicija donosi vidljivost i više vremena za bavljenje samom strankom koja je izložena smanjivanju podrške birača.

Na 4. sjednici Skupštine Vojvodine 13. studenoga izabrani su zamjenici pokrajinskih tajnika, među njima i Goran Kaurić iz Zrenjanina, koji je izabran za zamjenika tajnika za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama. Pokrajinska vlada je na svojoj sjednici 12. studenoga imenovala podtajnike i pomoćnike u nekoliko pokrajinskih tajništava, među njima Mladena Petreša doktoranda na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu koji je imenovan za pomoćnika tajnika za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, a prema službeno nepotvrđenim informacijama Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, dobit će funkciju u izvršnoj vlasti, u svojstvu državnog tajnika u novoosnovanom Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Kako komentirate sudjelovanje predstavnika ovdašnje hrvatske manjine u aktualnoj vlasti?

U osnovi, ja mislim da je to korisno za hrvatsku zajednicu u Srbiji i da šalje dobru poruku za bilateralne odnose Srbije i Hrvatske. Manjine, pa i hrvatska, imaju specifičnu poziciju u svakom društvu i ne mogu koristiti iste strategije kao oporba iz redova većinskog naroda. Manjine su ranjive i dobro je da imaju priliku da kroz institucije djeluju i unaprijede vlastiti položaj. U ovakvim društvima je dobro da manjine sudjeluju u vlasti. To ne treba isključiti kritičku poziciju, naravno, ukoliko nisu zadovoljni nekim drugim rješenjima, to je prirodna pozicija za manjinske stranke. I do sada je hrvatska zajednica bila prepoznata kao zajednica koja ukazuje na probleme. Sudjelovanje hrvatske zajednice može biti i okidač za poboljšanje odnosa između dvije zemlje, posebno u ovoj godini kada je učinjeno nekoliko snažnih simboličnih gesta s obje strane, u Kninu, Gruborima, Vukovaru.

Na ulazu zgrade u kojoj u Novom Sadu sa suprugom i dvoje djece živi novinar Dinko Gruhonjić nepoznate osobe su, u noći između ponedjeljka i utorka, ispisale grafite koji sadrže poruke mržnje i nacionalne netrpeljivosti. Među napisima bio je i jedan grafit podrške haškom osuđeniku i nekadašnjem ratnom komandantu bosanskih Srba Ratku Mladiću. Je li pored napada na sigurnost Gruhonjića u pitanju i napad na slobodu medija i izražavanja?

Radi se o događaju koji mora izazvati nepodijeljenu osudu i hitnu reakciju policije i tužiteljstva. Najprije je riječ o teškom i neprihvatljivom napadu na Dinka Gruhonjića i njegovu obitelj, potom se radi o govoru mržnje i, na kraju, o pritiscima na slobodu medija, jer je povod za grafite sigurno ležao u njegovom radu. Na sve ovo, ove događaje treba promatrati i u kontekstu opasnosti koju sa sobom nosi ideološki motiviran ekstremizam ili ideološki motivirana radikalna mišljenja.

Intervju vodio: Zvonko Sarić / Foto: Fonet

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika