Kolumne
Novosadski primjer
Radna skupina za rješavanje svih otvorenih pitanja i postizanje sporazuma o suradnji između Grada Novog Sada i HNV-a održala je svoju prvu sjednicu. O tome koje su teme bile na stolu pišemo u ovom broju našeg tjednika. Ali čak i da se otvorena pitanja ne riješe odmah i ne riješe sva, već je veliki iskorak napravljen time što su se gradska novosadska vlast i HNV uspjeli dogovoriti oko zajedničkog tijela koje treba biti mjesto gdje će se razgovarati, raspravljati i na koncu rješavati sve ono što se tiče Hrvata, kulturnog naslijeđa, obrazovanja, informiranja...
Novi Sad mogao bi (štoviše, trebao bi) biti primjer kako bi se zajednički moglo raditi i u drugim lokalnim sredinama. Primjerice, Subotici, Somboru, srijemskim općinama. Potaknulo bi to razgovore, dogovore i na koncu rješavanje nekih pitanja za koja nije potrebna ni velika politika, ni veliki novci već samo malo dobre volje i zajedničkog razgovora. Postavljanje ploča na hrvatskom jeziku u Lemešu jedno je od tih. I da ne širim. Ima takvih i sličnih problema i dalje od Lemeša i Sombora. Svejedno tiču li se oni nekog lokalnog komunalnog problema ili neke teme koja dublje zadire u manjinska prava.
A poštivanje manjinskih prava ide ruku pod ruku s pregovorima Srbije i EU. A tu, čini se, baš ne stojimo najbolje. Barem se takva ocjena može čuti iz Europskog pokreta. Toj ocjeni treba pridodati i odsustvo jasnog pravca u vanjskoj politici, koji kao problem također apostrofira Europski pokret u Srbiji. I uz to pitanje je hoće li Srbija taj jasan pravac uspjeti i pronaći. Citirat ću ovdje dio iz ovotjednog intervjua s ekonomistom Ljubomirom Madžarem koji kaže: »za Srbiju je ulazak u EU najkorisniji jer nas tjera da se uredimo kao država«. Samo da je to – dovoljno je.
A, uz to, dobro će nam doći i europski novci, jer, sva je prilika – u državnom proračunu falit će ih podosta. Glavni i odgovorni urednik NIN-a Milan Ćulibrk procjenjuje da će uskoro biti urađen rebelans državnog proračuna i da će rupa u njemu biti teška tri milijarde eura. U prijevodu: morat će se prištedjeti, a prve na udaru bit će kapitalne investicije.
Od tih silnih milijardi daleko su oni za koje je vijest da su sindikati i poslodavci postigli dogovor oko minimalne cijene rada. S mukom je ona dignuta na 32.126 dinara, ili ako hoćete na manje od 280 eura.
Z. V.
