Kolumne

Korona i Supermen

Novinari, osim što pišu u ovo doba epidemije korona virusa, među ostalim, čitaju tekstove kolega. Dobro sad, ne često, ali se i to dogodi, a čitaju i književnost i slušaju glazbu. Pođimo od književnosti. Od kada je proglašeno izvanredno stanje u Srbiji zbog koronavirusa, vratio sam se čitanju nekih davno pročitanih knjiga koje za temu imaju zarazu od opakih bolesti. Prvo je za čitanje došao na red roman Thomasa Manna Smrt u Veneciji. Roman je objavljen 1912. godine, a bavi se problemom ljubavi i ljepote u vrijeme kada u Venciji izbije epidemija kolere od čijih posljedica će glavni junak romana, avangardni kompozitor Gustav von Aschenbach preminuti, koji je ironijom sudbine došao u Veneciju kako bi popravio već ranije narušeno zdravlje. Kako je to napisao Antun Gustav Matoš: »Na lijepo mjesto zaveo me put!«. Von Aschenbach zbog ljubavi odlučuje ostati u Veneciji čak i kad u njoj izbije epidemija kolere. Za razmisliti o silama ljubavi i smrti, zar ne?

Na red za čitanje je došao i roman Alberta Camusa Kuga (1947.), u kojemu se bolest pojavljuje u mirnom meditaranskom mjestašcu. E, tu je već drugačija priča. Camus piše o tome koliko čovjek može biti zvijer kada spašava vlastiti život. Priča je to o surovosti preživljanja i poimanju morala, a sljedeći roman koji sam ponovno pročitao, Ljubav u doba kolere Gabriela Garcia Marqueza donosi divnu priču. Jedina dva putnika na brodiću ispred jednog lučkog grada se ne smiju iskrcati s parobroda, jer kolera vlada na obali, a glavni junaci ostvaruju svoju davno sanjanu ljubav tek u poznim godinama. Oraspoložila me u ovo vrijeme korone knjiga Giovannnija Boccaccioa Dekameron (1353.). Epidemija kuge je literarni okvir za tu knjigu, nekoliko djevojaka i mladića zatvorilo se u jednu crkvu, gdje traje njihovo lascivno pričanje tijekom nekoliko dana, a već kada smo kod izolacije, tu je i priča Edgara Allana Poea Maska crvene smrti (1842.), koja govori o zatvaranju bogatuna u jedan zamak pred kugom, gdje organiziraju zabavu pod maskama. Nisam odolio, pa sam s police izvukao i roman Besnilo (1983.) Borislava Pekića u kojemu je radnja fokusirana na aerodrom Heathrow koji pogađa epidemija umjetnog mutant-virusa. Ova Pekićeva apokaliptična vizija svijeta bavi se prirodom naše civilizacije. Dakle, mnogo je raznih književnih pristupa i obrada književnih tema o zaraznim bolestima, a spominjem ova djela, jer ona predočavaju da epidemije imaju različite utjecaje na ponašanje, emocije i stanja ljudske duše. Ali prijeđimo sada na područje glazbe.

Prošlih dana češće sam slušao novu karantensku pjesmu Ovo će proći, koju je objavila grupa Hladno pivo, uz gostujuće online prijatelje. Interesantno je i sudjelovanje u snimanju pjesme i spota i novinara Zorana Šprajca. Inspiriran aktualnom situacijom zbog koronavirusa, ali i nedavnim jakim zemljotresom u Zagrebu, frontmen benda Hladno pivo otpjevao je i sljedeće stihove: »Imao planova hrpu, onda me život iza ugla opalio mokrom krpom, a sad mi se još i ruga«. Kekin ne bi bio Kekin kada ne bi poantirao: »Nikad više neću, k'o prije bahato, uzimati sreću, zdravo za gotovo«. 

Nakon književnosti i glazbe, vraćam se na ono osnovno što novinari rade. Novinarstvo danas jest na posebnom testu u izvanrednim okolnostima uzrokovanim pojavom koronavirusa. Piše se u okolnostima izvanredne situacije, a kao klaun iz kutije iskače pitanje je li pojava koronavirusa savršen, šareno oslikan paravan za neke zakulisne igre politike i kapitala, za poslove koji će proći ispod radara javnosti, a računi za te poslove će uredno stizati građanima koji rade i onima koji su u mirovini. A u svezi novinarstva – samo da ne bude po onom starom da se vladajući žale na žurnalizam, a svatko bi ga htio iskoristiti za sebe. Je li vijest ono što se čuje na konferencijama za novinare ili ono što se pokušava zataškati?  

Europska komisija je usvojila prijedlog paketa za makrofinancijsku pomoć od tri milijarde eura za države u procesu proširenja kako bi im se pomoglo da ograniče posljedice krize zbog pandemije koronavirusa. Kako protumačiti da je Srbija jedina iz regije koja time nije obuhvaćena? Radi se naravno o kreditima, po povoljnim uvjetima. Srbija se nije prijavila kao zainteresirana, a ministar financija Siniša Mali izjavio je da Srbiji nije potrebna pomoć, jer ima stabilne javne financije. Dobro, onda udri brigu na veselje, možda su neki krediti podignuti s neke druge strane, pa još kad građanima stigne obećanih sto evrića, sve će ići kao po loju. Jeste da se radi o novcu ovdašnjih poreznih obveznika, ali tko se obazire na tu sitnicu. Sve mi se čini da bi Supermen koji je u civilu bio novinar Clark Kent imao poprilično posla da radi u nekim ovdašnjim novinama. Ali to je tek fikcija.

Z. S.