Kolumne

Život poslije korone

U vrijeme dok privodimo kraju ovaj broj Hrvatske riječi potvrđeno je da građane ove zemlje čeka karantena od 84 sata. Najduža do sada. I dok neke europske zemlje najavljuju postupno ublažavanje mjera i pokretanje gospodarstva ovdje mjere postaju sve rigoroznije. U prilog onima koji donose odluke idu neumoljive brojke. Brojke koje nedvojbeno pokazuju porast broja zaraženih i umrlih. Te iste brojke se mijenjaju iz dana u dan, pa ih ovdje spominjati i nema svrhe. Ali za donositelje odluka, zvali se oni struka ili politika, dovoljno su opravdan i jak razlog za potpunu zabranu kretanja dulju od tri dana. Ne računajući starije od 65 godina koji tako žive dulje od mjesec dana. Toj zabrani treba pridodati i kontrolu poštivanja propisanih mjera. Ne samo na gradskim ulicama na kojima u vrijeme policijskog sata patroliraju snage reda već pojačanu i kontrolom iz zraka. Samo da nas podsjeti da se prati svaki naš korak, pa bio on i u vlastitom dvorištu iza zaključane kapije. Analiza je li baš tako moralo i trebalo, jesu li bila narušena ustavna prava građana i zašto ovdje, za razliku od nekih drugih, nisu djelotvorni bili apel ili preporuka već se sve to mora pojačati policijskim satom doći će (nadam se)  na red kada se ne budu brojali zaraženi i preminuli.

Koliko ćemo čekati do tog dana kada vijest dana više neći biti broj novooboljelih i onih koji su izgubili bitku s koronom nitko se ne usuđuje izgovoriti. Kraj svibnja, početak lipnja? Tek su samo nagađanja. A i kada prođe, što će biti drugačije?

Do tada svakodnevni život i rad protiče u sjeni korone. Zatovreni građani, zatvorene škole i vrtići,  zatvorene tržnice, katanci na restoranima, zaustavljeni vlakovi, uposlenici (koji mogu) umjesto na radnom mjestu u kućnim uredima. I život nije stao. Nastava se odvija na daljinu, tržnice su zamijenjene onlajn prodajom zeleniša, restorani su mjerama doskočili tako što su ponudili kućni dostavu kuhanih obroka, vruć burek kupujemo na burekomatima, posao se može uspješno obaviti i iz udobnosti svojega doma. Solidarnost je stavljena iznad osobnih interesa, obitelji se (prislino) zbližile, tamo gdje je ustuknuo čovjek vratila se priroda.

Što će od toga ostati isto i kada korona bude samo dio neugodnih sjećanja? U našim životima, a i dalje od toga. Nadam se da među stvarima koje će ostati iste i poslije korone neće biti totalna kotrola koju kao spasonosnu mjeru u borbi protiv pandemije koriste (u manjoj ili većoj mjeri) i države razvijene demokracije i autoritarni vladari.

Da korona ne bude izgovor da se iz 2020. vratimo u Orwellovu 1984.  

Z. V.