Kolumne Kolumne

Dan mirisa roštilja

Srbija je 1. svibnja, na dan obilježavanja Međunarodnog praznika rada, siguran sam u to, mirisala na roštilj, kao i prethodnih godina, iako ovaj uvodnik pišem zbog zaključenja tjednika dva dana prije prvosvibanjske srijede. Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikati Nezavisnost najavili su obilježavanje tog praznika u centru Beograda, a parola sindikata za ovogodišnji prvosvibanjski prosvjed je bila Veće plaćeza opstanak i ostanak.

Poziv je upućen bez obzira na činjenicu da se na takvim skupovima okuplja mali broj članova sindikata i građana, dok izletišta privlače veliki broj građana-izletnika, od kojih se najveći broj bavi najdražim sportom zvanim roštiljanje. Prvi svibanj je najjači izletnički dan u godini, bude gužve na parkinzima, bude i biciklista, bude punih šetnica, ugostitelji trljaju dlan o dlan, a ostane poprilično smeća kada izletnici odu.

A počelo je krvavo davnog 1. svibnja 1886. godine kada su američki sindikati stupili u generalni štrajk. U Chicagu policija je 3. svibnja ubila nekoliko prosvjednika, a dan kasnije smrtno je stradalo oko 50 prosvjednika, a sedmorica njih kasnije su pogubljena vješanjem. Onda je na prvom kongresu Druge radničke internacionale odlučeno da će se od 1. svibnja naredne godine mirnim prosvjednim povorkama obilježavati pokolj u Chicagu. Ne zaboravimo ni krvavi Prvi svibanj u Hrvatskoj. Te 1920. godine, u Puli (tada u Italiji) je ubijeno sedam i ranjeno preko sto radnika, kada je radničke demonstracije pokušala prekinuti vojska. Stižemo u ovoj priči i do obilježavanja Prvog svibnja u Jugoslaviji, nakon II. svjetskog rata. Nije bilo prosvjeda, nego su se slavila radnička prava, organizirane su parade, a vremenom, negdje oko 70-tih postalo je popularno roštiljanje u prirodi uz glasnu narodnjačku glazbu koja dopire iz automobila sa svo četvoro otvorenih vrata.

Kontekst je jednostavno tada bio drugačiji, radnici su se tada osjećali sigurni u svezi svog posla, a stigao je mnogima vodovod, struja, mogli su se kupiti televizori, pravile su se kupaonice, uvodili telefoni, ponegdje je stigla i kanalizacija, išlo se na more u sindikalna odmarališta, gradilo se i tvrtke su proizvodile. I jest u to prvosvibanjsko vrijeme bila idilična atmosfera, pa još kad se dani praznika spoje s vikendom – mali godišnji odmor.

Naravno da ni tada većini nisu pucale lisnice od količine novca u njima, govorim o činjenicama i događajima iz prošlosti, ali ne s namjerom objašnjavanja samo iz današnje političko-ideološke perspektive. Ne radi se o tome da se nešto pravda ili kaže kako je ono prije bilo bolje nego jednostavno pišem da je tako bilo. Upravo o tome precizno govori povjesničar, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić: »Našu povijest mnogi shvaćaju poput kupnje u samoposluzi – uzima tko što treba, pa ponekad i što ne treba, pogotovo ako je na kakvom popustu ili akciji, pa u istu vrećicu strpa i sredstvo za deratizaciju i pelene i salamu«.

Slavlje je ovdje zamrlo u ratnim devedesetim, pa tako i u Vojvodini. Nije se onda baš mnogo roštiljalo, a tada je Vojislav Šešelj, lider radikala, nudio sendviče pripadnicima nacionalnih manjina za put, kada su se mnogi iseljavali iz Srbije. Sada se ponovno uveliko roštilja, a sendviči se i dalje nude, ali sada za prisustvo na skupovima naprednjaka.

U promijenjenom društveno-političkom kontekstu vratili su se hedonistički običaji iz vremena obilježavanja 1. svibnja u SFRJ, a borba za radnička prava u Srbiji i Hrvatskoj ostala je ne u drugom ili trećem planu nego negdje u nekom petom, šestom planu. I dobro je to nedavno rekao prilikom svečanog uskrsnog euharistijskog slavlja u zagrebačkoj katedrali zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić. U homiliji se kardinal Bozanić osvrnuo i na radnike brodogradilišta u Puli i Rijeci, rekavši kako mnogi »vapaji govore o tome da radnici ondje mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću i to u dijelovima domovine za koje se kaže da su najrazvijeniji« i upitao kako je to moguće?
»Moguće je da se trebaju rješavati problemi koji su se dugo skrivali pod tepih zbog interesa moćnika, no u takvim igrama i računicama na kraju strada mali čovjek«, rekao je Bozanić.

I što danas znači ovaj datum? Prekriva li dim i miris roštilja igre i računice u kojim strada mali čovjek?

Z. S.

 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay