Širom Vojvodine

Otkucava sat  

Pred svetkovinu Uskrsa crkva sv. Marka evanđelista u Žedniku dobila je dugo očekivane satove, koji su postavljeni na zvoniku crkve. Iako je u našem narodu dobro poznato da su ljudi za Crkvu nekada puno više darovali, pa čak i izgradili brojne crkve, u današnje vrijeme ovo je rijetki primjer većih donacija. Naime, satove kao i sve radove koji su zahtijevali njihovo postavljanje, financirali su Marika i Ferenc Pap, župljani ove župe. Za satove je još prilikom gradnje ostavljeno mjesto, no nikada nisu niti bili postavljeni. Ova investicija, po riječima župnika vlč. Željka Šipeka iznosila je preko 6.000 eura, a bračni par Pap je odlučio ovo darovati Crkvi u Žedniku u zahvalu Bogu za sve primljene milosti.

Obnova od donacija

»Dugo godina smo živjeli u inozemstvu, Bog je uvijek bio uz nas, čuvao nas na našim putovanjima i mi smo osjećali potrebu da to trebamo nekako vratiti«, rekla je Marika Pap i dodala da je njihova želja bila kao i župnikova da se na crkvu vrate prvobitni tornjevi, ali to nije uspjelo, te su oni odlučili baš ovako i na ovaj način ostaviti trag svoje obitelji.

»I kad nas jednoga dana ne bude, bit će ovih satova«, dodao je bračni par Pap. »Materijalizam je sve više prisutan. Događa se da ljudi i imaju svašta, ali to ne žele prepisati Božjoj providnosti i darežljivosti. Volim reći: Naše je da sijemo, a Bog daje da raste. I bez Božjeg blagoslova nema od toga ništa. Često ljudi sve sebično drže za sebe. Sve ovo što se radi na župi i u crkvi ostaje u ovome mjestu i ovoj crkvi, dakle niti ja, niti neki drugi svećenik to ne nosi sa sobom. Puno toga smo do sada uradili i ja sam jako zahvalan župljanima za njihovu pomoć, no nažalost možemo na prste izbrojati ljude koji su spremni nešto pomoći i darovati Crkvi nekim žarom« kazao je vlč. Šipek i dodao: »Ljudi su prije bili svjesniji toga da ono što imaju, imaju zahvaljujući Bogu. Danas su poljuljane vrednote uopćeno u životu. Na temelju ovog masovnog odlaska ljudi možemo zaključiti da se previše ide zbog materijalnog dijela, a malo se misli ili se lako zaboravlja na povijest i na svoje pretke. Kada izgubimo kulturu, vjeru i jezik, sve smo izgubili. Nema nas«, kazao je vlč. Šipek.

Crkve, među koje spada i crkvа sv. Marka u Žedniku, su građene u vrijeme kada je bilo puno više vjernika i življa u selima nego li danas. Тada je imalo smisla graditi velike crkve i župne domove, no, danas one iziskuju velika financijska sredstva radi održavanja i obnavljanja.

»Za ovih 17. godina, koliko sam župnik u ovoj župi, uradili smo jako puno. Kažem 'smo', jer nisam sam radio nego skupa sa župljanima i s donacijama s raznih strana. Ovako veliku stvar i s ovolikom sumom, da daruje jedna obitelj do sada nismo imali. Obično su donacije od župljana manje, ali su također hvale vrijedne«.

Život u Žedniku

Kao i u drugim selima, tako je i u Žedniku: ulice su puste, nema ljudi, djece, čak je i autobusno stajalište bilo prazno.

»Kada smo mi otišli, a to je bilo davno, ostavili smo jedno drugačije selo u odnosu na danas. Vratili smo se, a skoro nikoga ne poznajemo. Velike su promjene u selu nastale za te 43 godine. Selo je jako propalo. U Žedniku nema života, nema ljudi po ulicama, ponekad je jako tužno. Žao nam je što je tako, što selo izumire. Imamo Dom kulture, koji je prazan i koji iz dana u dan sve više propada. Malo je događanja u selu, i to što ima uglavnom se organizira preko župe«, kaže Ferenc Pap i dodaje da ne vide nikakvu budućnost u ovome mjestu kraj Subotice.  

»Kada sam došao u Žednik za župnika, bilo je 2.230 stanovnika, a sada ima ispod 1900. žitelja. Svakoga dana u župnom uredu izdajemo izvode iz matice krštenih za mađarske i hrvatske putovnice. Ljudi odlaze ili traže mogućnost kako otići u inozemstvo. Kad je Crkva građena 1911. godine, bilo je 6.000 vjernika, a sada zajedno s Novim Žednikom ima oko 1.500, od toga 25% dolazi redovito na svete mise, a mise imamo na hrvatskom i mađarskom jeziku. Imamo i primjer mladih obitelji koje se planiraju baviti poljoprivredom i ostaju tu. Djece nije da nema, imamo lijep prosjek djece i na školskom vjeronauku: od 120 đaka, imamo 87 koji idu redovito na vjeronauk u školi. Na župi imamo priprave za sakramente. Djecu, bar onu mlađu, treba dovesti u crkvu, a ako to ne čine roditelji, tko će? Ima onih koji su odrasli u vrijeme komunizma i jednostavno djeca idu na vjeronauk u školi, ali ih na misi nema, jer niti roditelji ne dolaze na misu. To je jedan od naših problema. Imali smo suradnice na župi koje su radile dodatno s djecom, pripremale razne radionice i okupljale ih. Sada su ili otišle u inozemstvo ili se udale pa smo nanovo sami. Treba nam novi start. Trenutno na župi imamo pomoć, tu je Luka Poljak koji je na pastoralnom praktikumu, kao budući đakon i on je počeo raditi s madima, okupljati ih, što nam je također bitno. Ne smijemo previše kukati za onima koji su otišli nego moramo živjeti i čuvati ono što imamo. Crkva je jedino što ima i što uvijek ostaje u selu«, kaže vlč. Šipek.

Mjesto okupljanja

Vjeronaučna dvorana je mjesto okupljanja. Tu se održavaju brojne radionice za najmlađe, za mlade, kao i razne tribine, predstave, susreti za stare i bolesne. Postoji i škola tambure, gdje s djecom radi profesorica Mira Temunović. Dakle, većinski dio događanja u selu je usko vezan za Crvku. Aktivan je i ogranak HKC-a Bunjevačko kolo, a odnedavno je započeo s radom i rekreativni folklor gdje su zastupljeni veterani. Dvorana fra Nedeljko Šabić, koja je također izgrađena zahvaljujući donacijama, se pokazala pravom odlukom. Jedna od bitnijih manifestacija u Žedniku je Žedničko prelo za koje je ova dvorana postala mala. Tu je, osim navedenih aktivnosti, i seoska Dužijanca, koja je također u organizaciji Crkve, kao i Bandašicino kolo. Po riječima župnika, izbor bandaša i bandašice je u Žedniku radostan događaj, jer ima mladih koji su aktivni u zajednici i kojima je uloga nositelja žetvenih svečanosti čast.

Nedostaje nam žive Crkve

Jako je puno troškova i izdataka, a župa i župnik žive od zemlje koja je 2015. godine vraćena Crkvi. »Zahvaljujući odvjetniku Stipanu Vojniću Hajduku, koji se založio za to, vraćeno nam je svih 50 jutara. Od te zemlje župa se financira i živi. Da nam ta zemlja nije vraćena, ne znam kako bismo opstali na ovim prostorima. Zapravo, to je problem koji nas čeka u budućnosti, vjernika je sve manje, a izdataka imamo sve više, jer su sve te zgrade starije od jednoga stoljeća« pojasnio je vlč. Šipek.

Ovo ljeto rezervirano je za novi projekt, a to je obnova krova na župnome domu. Krov prokišnjava i radovi se ne smiju više odgađati, zamolbe za donacije su poslane, no o tome u nekome narednom broju. Planova za budućnost ima puno, vjerujemo i da će se provesti u djelo, no prije svega ono što župnik, a vjerujem i svi žitelji Žednika žele, jeste da bude žive Crkve.

Ž. Vukov