Kolumne Kolumne

Blagi dani

Blagi dani

Katolici, anglikanci, protestanti i drugi kršćani koji vrijeme računaju prema gregorijanskom kalendaru, proslavili su prošle nedjelje blagdan Uskrs, središnji događaj kršćanstva, a ove nedjelje Uskrs će slaviti i pravoslavni vjernici po julijanskom kalendaru, pa tako i Eskimi na Aljasci.

Oba ta blaga dana, kada se slavi i blaguje i kada se okupljaju obitelji, prilika su i za predah i oporavak od gledanja, slušanja, čitanja i razgovora o temama kao što su one o kompliciranom poslu, mijenjanju Ustava Srbije, promjene izmjena Zrenjanina u Petrovgrad, miješanju karti ususret rekonstrukciji Vlade Srbije, krizi ovdašnjih oporbenih političkih stranaka, aferi Agrokor, preimenovanju Trga maršala Tita u Zagrebu, ratifikaciji Istanbulske konvencije, borbe u HDZ-u, borbe u SDP-u... Mogao bih nabrajati još do sutra, na radost mazohista, ali neću.

Čujem od mnogih poznanika, prijatelja, susjeda, kolega da su im dojadile rasprave, nadgornjavanja, dokazivanja i opovrgavanja kojima nikad kraja, a čujem i sve više mišljenja o tome da su razni političari sve manje svjesni realnog stanja u društvu, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj.

Za razne političare baš i ne brinem, oni će se snaći i bez dovoljne spomenute svjesnosti, a za nas, kojima je potreban predah od spomenutih i ovdje nespomenutih i nenabrojanih tema koje znaju okupirati i prezasititi mozak, kao i uvijek, postoje mogućnosti za duhovni odmor, jer postoji mnogo drugih sadržaja, misli, elemenata koji nas mogu duhovno ispuniti u razgovoru, čitanjem knjiga ili gledanjem filmova. Dakle, kažem predah, a ne povlačenje na pusti otok, mada nam je uvijek na raspolaganju i jezik tišine. I ne zaboravite: slušanje glazbe je besplatno, dok odlazak kod psihijatra nije, a tu je nadohvat uvijek i čarolija vida ljudske komunikacije koji zovemo humor.

I ovi uskrsni blagi dani će proći, a stižu dani koji često nisu blagi. E sad, ako uzmemo u obzir proračun Svjetske zdravstvene organizacije, a uzet ćemo ga, jer ni mi ovdašnji nismo cijepljeni protiv duševnih bolesti, više od trećine odraslih Europljana i Amerikanaca pati od nekog oblika mentalnih poremećaja, a do 2020. godine upravo će oni postati jedan od vodećih uzroka smrti.

Ovaj uznemirujući podatak, dijagnoza i prognoza takvog stanja javlja se u kontekstu činjenice da živimo u vremenu u kojem se, više nego ikad, govori o sreći i zadovoljstvu, potrebi da se ona osvoji i još više – postane trajno stanje. Glupost? Naravno, ali utrka za srećom – traje li traje. Pa je li danas magična formula, mantra koja se izgovara: Sretan sam, dakle postojim. Na stranu sad što se pojam sreće preselio iz oblasti filozofije i etike na adresu komzumerizma i tržišta, na stranu sad i to da se prema Nezavisnim hrvatskim sindikatima blagdanske košarice dijele na tri kategorije – bogatiju, srednju i skromnu, nego što ćemo s onim stanjem koje nas čini nesretnim? Žene to znaju reći na jednostavan i snažan način. »Malo mi za sriću triba / da me zove moja lipa / Da mi kažu zlato moje / Lipe usne te njegove ..... otpjevala je baladu Doris Dragović, a tekst je napisla Vjekoslava Huljić. Čini se jednostavnim i ljekovitim. No, postoji tu i jedna kvaka. Do jednostavnosti se teško stiže, zar ne? No, s tim je zadovoljstvo veće.

Z. S.

 

 

 

 

 

 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay