Najave događanja

NASLOVNICA

Uz baku je raslo moje djetinjstvo

26.09.2011 13:23
Bila je ovo «najdobrija i najtužnija baka» plavih očiju iz kojih se nebo i sva istina svijeta kao neizbrisiv trag prelili na jedno djetinjstvo

LJUBICA KOLARIĆ-DUMIĆ, UZ BAKU JE RASLO MOJE DJETINJSTVO

Možda bi književni teoretičari pro­zu Uz baku je raslo moje djetinjstvo svrstali u koju drugu književnu vrstu (autobiografske crtice, memoarska ili ispovjedna proza) a ne u kratku priču, ali to je ovdje nevažno. U prozi Ljubice Kolarić-Dumić toliko je autobiografije, poezije, lirike, refleksija, memoaristike, ispovijedi, dramatike i romantike da bi se u potrazi za najtočnijom nazivnom sintagmom pred imenicu proza mogao staviti bilo koji pridjev izveden od rije­či nabrojenih u predikatu prvoga dijela ove rečenice (autobiografska, poetska, refleksivna, ispovjedna itd.). A priča ovo jest ako pođemo od onoga osnovnoga pučkoga značenja po kojem pričajući kazujemo o nečem što je nekoć bilo. A bila jedna «najdobrija i najtužnija baka» plavih očiju iz kojih se nebo i sva istina svijeta kao neizbrisiv trag prelili na jedno djetinjstvo, trag koji ne traje samo kao lijepa i draga uspomena, nego i kao živi biljeg, reseći i snažeći život unuke očarane bakinom osobnošću. (Stjepko Težak)

Uvodnik

Tjedni uvodni komentar

Suptilna sila odbijanja

Skupština Autonomne pokrajine Vojvodine nije usvojila ovoga tjedna »paralelne simbole« kako je to bilo predloženo J.D.