Najave događanja

NASLOVNICA

Strip je knjiga u slikama

03.04.2017 09:50
Mi smo strip publiku ovdje izgubili, strip više nije sastavni dio odrastanja mladih generacija i to je stvarno tužna činjenica

 
Današnje klinceze i klinci odrastaju uz internet i televiziju, dok mnogi iz starijih generacija pamte svoje odrastanje i po tome što su dio tog vremena provodili sa svojim omiljenim strip junacima. Strip se u ovome podneblju polako povlači s kioska, ali ipak nalazi svoje mjesto u knjižarama; ne manjka kolekcionara i strip i dalje ima svoje zaljubljenike. O mjestu i ulozi stripa u suvremenoj kulturi življenja razgovarali smo s Leonidom Pilipovićem.
Po struci akademski dizajner grafike (diplomirao na odsjeku grafike i knjige u klasi prof. Bogdana Kršića na Fakultetu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Beogradu), 47-godišnji Pilipović iz Subotice se od rane mladosti bavi crtanjem stripova, a od 2004. to čini i profesionalno. Stripom se počeo baviti pod jakim utjecajem tadašnje zagrebačke strip skupine pod imenom Novi kvadrat. U početku objavljivao je uglavnom po lokalnim fanzinima. Prvi ozbiljni strip objavljen mu je u časopisu Mladost 1988. godine. Kasnije, objavljivao je po strip časopisima kao što su Patak, Tron, Striper, Patagonija, Stripoteka... Sudjelovao je u međunarodnim strip projektima s antiratnom tematikom: The Dignity Of A Human Being is Vulnerable, Signed by War i Sperminator, zidni strip magazin AUT! #3 
Zajedno s Darkom Kovačevićem (Kowalsky) autor je strip kaiša What's New In Da Zoo? koji je skoro dvije godine izlazio u tjednom subotičkom kulturnom vodiču Flash (gdje je bio i grafički urednik).  Stripovi su mu licencno objavljivani u SAD, Nizozemskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Hrvatskoj. Izlagao je samostalno te na skupnim izložbama.
Osim stripom, uspješno se bavi i glazbom. Svirao je u subotičkom bendu Džukele, etno skupini Iskon, Bakos Árpád Quartetu, a trenutačno svira u punk rock bandu Goblini te u skupini Balkanopolis. Također, bavi se i ilustracijom knjiga, dizajnom naslovnica knjiga, dizajnom omota glazbenih albuma, dizajnom logoa, plakata i ambalaže…
 
Koji su strip autori utjecali na tvoj rad i koji su tvoji omiljeni strip autori?
 
Mnogo ih je bilo, ima ih i danas naravno, utjecaji su se mijenjali tijekom mog odrastanja. Ali, ako krenemo redom, prvi koji me je zaista oduševio bio je John Buscema čiji su Konan i Srebrni Letač za mene i danas neprikosnoveni, iako ih je Buscema crtao prije više od 40 godina.  Pojavom Novog Vala, kako u glazbi, tako i u stripu, klasične super heroje i taj strogi realistički pristup zamijenila je kratka, prilično oslobođena strip forma. Ekipa okupljena oko zagrebačke skupine Novi kvadrat na čelu sa Igorom Kordejom, Mirkom Ilićem i drugima me tada potpuno »hipnotizirala«. Naravno, ne mogu, a da ne spomenem Jeana Girauda – Moebiusa najvećeg majstora svih vremena koji je strip podijelio na »prije« i »poslije«. Ne poznajem ni jednog strip crtača na kojeg Moebius nije makar malo utjecao. Tako, ima ih dosta: Mike Mignola, Nicolas De Crecy, Bill Sienkiewicz...
 
Ima li strip i dalje svoju publiku u vremenu interneta i interaktivnih sadržaja? Možete li napraviti paralelu između ovdašnje i inozemne strip publike, kao i ovdašnje i inozemne strip scene...
 
Ima, naravno! I uvijek će je biti, jer draž stripa nije samo sadržaj veći izgled, papir, tisak... vizualni doživljaj koji je »nekako opipljiv«. Pravi strip konzument će uvijek odabrati tiskano izdanje i to neće promijeniti nikakav internet ili ne znam kakva tehnologija. U to sam se uvjerio čestim odlascima na strip festivale u Francusku i Belgiju, gdje je strip postavljen veoma visoko na kulturnoj ljestvici, da ne kažem nešto poput nacionalnog brenda i ako imate u vidu da se godišnje i pored ekonomske krize objavi oko 4.000 naslova svih mogućih žanrova ne samo franko-belgijske, već i svjetske strip produkcije, onda to dovoljno govori o tome koliko je strip važan. Kod nas je, nažalost, situacija potpuno drugačija – da ne kažem tragična i to ne samo što se stripa tiče, već kulture uopće. Mi smo strip publiku izgubili, strip više nije sastavni dio odrastanja mladih generacija i to je stvarno tužna činjenica, ali to je već poznata priča koja se obično svede na ono »nema se para«. Ono malo publike u nas koja i dalje voli stripove prije bih nazvao fanaticima.
 
Pratite li što se događa na strip sceni u regiji?
 
Koliko-toliko. Informacije uglavnom razmjenjujemo na regionalnim smotrama i festivalima kojih ima tu i tamo povremeno. Izdvojio bih Balkansku smotru strip autora u Leskovcu koja okupi gotovo sve strip autore s ovih prostora. Nekako se tada stekne dojam da je scena itekako živa, da nas ima poprilično i to je dobro. Mogu reći da je suradnja između strip crtača, scenarista i izdavača na regionalnoj razini, napose onih iz bivših SFRJ republika na najvišoj mogućoj razini. U posljednje vrijeme tu su prisutni i autori iz Bugarske i Rumunjske, što je za svaku pohvalu.
 
Umberto Eco je u svom dijalogu sa Jean Claude Carrièreom konstatirao kako se ne trebamo nadati da ćemo se osloboditi knjiga, tj. smatrao je da klasična knjiga kao takva neće odumrijeti bez obzira na pojavu e-booka, i usprkos internetu i svim sadržajima koji se današnjoj publici nude. Možemo li to reći i za strip?    
 
Apsolutno! Maloprije sam dijelom odgovorio na ovo pitanje, govoreći o ljubiteljima stripa. Rekao bih da strip ima čak i prednost u odnosu na klasične knjige. Imao sam običaj u šali reći da knjiga bez slika ili ilustracija i nije neka knjiga, a strip je upravo knjiga u slikama; ona ima tu moć da čitateljice i čitatelje potpuno uvuče u priču, da im vizualno olakša praćenje radnje itd...  Ništa ne može zamijeniti listanje svježe odštampanog stripa na kvalitetnom papiru.
 
Prodaju li se stripovi i u formi e-booka i koja verzija ima prednost u svijetu, elektronička ili papirna?
 
Na Zapadu postoji e-comics prodaja i to već duže vrijeme, skoro svi ozbiljniji izdavači je imaju, ali sam uvjeren da je tiskano izdanje i dalje nezamjenjivo iz razloga koje sam maloprije naveo. Ne mogu se baš pohvaliti da baratam nekim konkretnim brojkama ili podacima kako ide ta prodaja, jer me to u stvari i ne zanima toliko. 
 
Pratite li strip scenu u Beogradu, budući da ste tamo završili studije. Koliko to ima utjecaja na Vaš rad i je li to uopće relevantno u odnosu na posao koji Vam je, što se stripa tiče, vezan za inozemstvo? 
 
Kao što sam maloprije rekao, postoje festivali i saloni na kojima se skupi dosta ljudi iz svijeta stripa. Jedan od takvih je i Međunarodni salon stripa u Beogradu koji se održava svake godine. U pitanju je festival »devete umjetnosti«, koji organizira i vodi Srećna galerija Studentskog kulturnog centra. To je najveći i najmasovniji strip događaj u Srbiji. Dakle, to je idealna prilika da se uz dobro druženje međusobno upoznamo s onim na čemu trenutno radimo, da razmijenimo iskustva, crteže… To je jako bitna stvar, bar za mene. Činjenica je da mnogi od  mojih kolega ne samo iz Srbije, već i iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije... danas radi za inozemne, uglavnom francuske i američke, a u posljednje vrijeme i za talijanske izdavače. Međutim, nađe se vremena i da se nešto pojavi i na domaćem tržištu zahvaljujući nekolicini izdavača entuzijasta poput System Comicsa čiji je serijal Vekovnici scenarista Marka Stojanovića pravo remek djelo. Samo da napomenem da su crtači na tom serijalu iz čitave regije.
 
 
Planirate li neku izložbu uskoro? Je li je to uopće od značaja za Vaš sadašnji rad; imate li potrebu izlagati samostalno ili skupno?
    
Moram biti iskren, ali nešto baš i nemam potrebu za izlaganjem što samostalno, što grupno. Kada bih radio nešto potpuno svoje možda bih i imao, ali preopterećen poslom jednostavno nemam vremena za to, što ne znači da u budućnosti toga neće biti.
 
Koristite li i dalje klasične medije, tj. alate za crtanje ili ste uveli i upotrebu grafičkih softvera i elektroničkih grafičkih tabli i olovaka kako biste svoj rad automatski imali i u elektroničkom obliku? Možete li opisati svoj proces rada?
 
Papir, olovka, četkica i tuš su i dalje glavne alatke kada je moj rad u pitanju. Ali, naravno, tu je i nezamjenjivi photoshop koji služi za finalizaciju, dodavanje oblačića, teksta i margina. Proces počinje čitanjem scenarija i grubom postavkom table – stranice u obliku storyboardinga. Zatim, slijedi malo detaljnije iscrtavanje olovkom i na kraju tuširanje. Tabla potom ide u skener da bi se u photoshopu dodale margine, oblačiči i obavile eventualne korekcije. Za tu fazu, naravno, koristim grafički tablet.
 
Postoji li neki drugi umjetnički medij koji Vas inspirira i koji povezujete sa stripom? Osim što se bavite glazbom i osim što ste radili i grafička rješenja omota mnogih glazbenih albuma, postoji li osim glazbe neki umjetnički izraz koji Vas pokreće i koji ima utjecaja na Vaš rad? 
 
Moram priznati da me rad na omotima glazbenih albuma najviše »odmara«, vjerojatno zato što se i sam aktivno bavim glazbom, sada u bendu Goblini, a i veliki sam zaljubljenik u omote, posebno vinila, onih starih ploča, jel… Nedavno sam imao zadovoljstvo da kreiram omot LP-a zagrebačkih Greaseballsa koje pamtim još od Omladinskog festivala u Subotici. Jedno vrijeme sam radio kazališne plakate za nekoliko predstava Drame na mađarskom jeziku subotičkog Narodnog kazališta. Veoma inspirativno i zanimljivo iskustvo. Glazba, stripovi, ilustracije, plakati, omoti... Reklo bi se da mi uopće nije dosadno. Sve što radim, radim uz glazbu. Ona je pokretač, pogonsko gorivo, prosto mi je nezamisliv život i rad u tišini. Naravno, volim pogledati i dobar film, jer je usko povezan s onim što radim. Strip je u prošlosti mnogo utjecao na film, jer mu je na neki način stariji brat, dok danas imamo situaciju da upravo film možda najviše utječe na strip, napose kada je način kadriranja u pitanju i to je dobro. Koliko su strip i film povezani svjedoče brojne ekranizacije strip klasika, primjerice – Batman, Superman, Tin Tin..., kao i tiskana strip izdanja velikih filmskih hitova – Star Wars, Star Trek...
 
Koji strip trenutno crtate i koliko je Vaših završenih stripova za francusku izdavačku kuću?
 
Trenutno za francusku izdavačku kuću Guy Delcourt radim na novom naslovu Dragons scenarista Jeana Pierrea Pecaua. Za istu izdavačku kuću nacrtao sam dvije epizode, 4. i 5., serijala L’ Histoire Secrete scenarista Pecaua. Završio sam i serijal pod nazivom Le Grande Jeu istog scenarista, 6 epizoda. Usporedo, za Soleil završio sam serijal Ravermoon scenarista Sylviana Corduriea, 3 epizode. Za Delcourt sam nacrtao i jednu epizodu serijala Jour J scenaristi su bili Pecau i Fred Duval. Eto, kvadrat po kvadrat.
 
Zvonko Sarić
 

Uvodnik

Tjedni komenatar

Umjereni optimizam

Nije to jedina nerealizirana preporuka s prethodnih sjednica MMO-a

Vijesti